Dole dlake – bolna reportaža s depilacije leđa…

1,K

Dlake moraju pasti!

U ime svih nas prosječnih dlakoleđaša, onih sa zulufima na grbi, Ribafish (41, Zagreb, Croatia) na svom je back-torzu odlučio isprobati ne jedan, ne dva, nego čak šest tretmana za uništavanje leđnih bručki! Boljelo je, to vam je jasno, no je li se i isplatilo i bi li to ponovio?

“Mmmm, kakav tepih!”,
rekla je ona kad sam prvi put pred njom skinuo majicu.
“Nadam se da nemaš dlake i po leđima, to mi je grozno…”,
nastavila je.
“Nemam, milo, naravno da nemam”,
rekoh, zarumenjeh se od laži i hitro ugasih svjetlo…

Brojne su prednosti dlakavih leđa – možete dublirati vukodlaka u nekom hororu, stari poznanici koji vas ugledaju na plaži odmah se prisjete Andre Knege i Vladana Alanovića, čemu se od srca nasmijete (prvih pet puta), vaš se sin jedinac može ručicama uhvatiti za nešto dok vam s leđa klizi u bazen…

Dobro, budimo brutalno iskreni. Iako su sasvim prirodna pojava i ima ih solidan broja muškaraca, nakon tridesete godine leđne dlake su – ružne.
I većina njihovih «vlasnika» barem je jednom poželjela da zauvijek nestanu.
Naravno da ima flegmatičara kojima je potpuno svejedno, kao i fanatika koji su dvaput mjesečno na tretmanu iskorjenjivanja.
Ali što je s nama koji nismo ni vrit ni mimo, ne patimo od egotripa, ali nas ipak zanima kako bi bilo pojaviti se jednoga ljeta na moru a da vas sitnozuba djeca ne zovu striček Ježurka!

Ušetao sam hrabro u salon Manuele Šapro u Medvedgradskoj ulici i, poput svakog muškarca u menopauzi koji misli da još nije za bacit – automatski uvukao trbuh pred par preslatkih čupačica/pedikerki/manikerki/što god…
Inače ne idem na masaže ni išta slično pa mi je bilo malo neugodno.
Prvi put, you know…
Pokazao sam šefici plan rada (papir s nacrtom mojih leđa podijeljen u šest zona kao svinjska polovica na zidu mesnice) i dao joj potpunu slobodu.

Skinuo sam se i bio beskrajno duhovit dok smo isprobavali svjetlo za fotografiranje, ciničan i simpatičan, svaka bi me majka poželjela za zeta od susjede.

Sve dok nije palucnula prva krpica i počupala mi smeđi čuperak.
Suza je krenula na oko, znoj na čelo, a trbuh se vratio tamo gdje inače stoji.

U, bokte, kako ovo boli!
Koliko će trajati?
Sat vremena!?
E moj istraživački novinaru…

Hladni vosak
Očekuješ hladnu smrt, leđenje svog milog mekog leđnog tkiva, kao kad onaj tip lizne stup vlečnice u “Glupom i glupljem”… Kad tamo… nekakav vrući med!

Osjećaj: Osjećam halapljivi, vreli jezičak gladnog mravojeda iznad lijevog bubrega, tapkanje meke tkanine, jamačno krpice za čupanje te nagli trzaj koji bi pokrenuo i zahrđalu Tomos četvorku. Teta čupačica je jednu krpicu za isto mazanje koristila tri puta (trobolno) i tek onda je pritisnula na glatko mjesto. Divoteee…

Jačina bola: devet, devet plus. Mislim da više boli kad vas kolju ili jedu naživo, ali kad teta naleti na ono područje gdje nema mišića… Strašno

Faktor čohanja/povratak dlaka: nakon dva tjedna tek su stidljivo provirile. Svrbi opako, možda i najžešće od svih

Šećerna pasta
Kuglica zlica s kojom sam se već jednom susreo (pažljiviji čitatelji Playboya i bloga www.ribafish.com sjetit će se te patnje iz teksta “Jaja na brazilski”) opet se ukazala u rukavicom zaštićenoj ruci naoko nježne gospođice iz salona. Slutio sam dugotrajnu bol…

Osjećaj: kao da deseci drčnih crvenih mrava žele bušilicama prodrijeti kroz vašu kožu u mišiće ili čak do kosti.
Jačina bola: devet, za razliku od voska i trenutne boli, ova je – trajna. Sve dok ne zatražite timeout, osjećat ćete kidanje svake dlake ponaosob. Neprekidna bol

Faktor čohanja/povratak dlaka: prosječan svrbež i lagani povratak. Kad se vraćaju, to rade rijetko i zbunjeno

Britvica
Nakon dosadašnje kombinacije bolova, zabrijao sam da me po leđima češka cura nakon dvije godine veze. Bez osjeta i ljubavi. Veliko ništa. Ah, koje olakšanje…

Osjećaj: Prazan skup, smirenost, zen…

Jačina bola: nula, kao prdac kanarinca

Faktor čohanja/povratak dlaka: češanje nije toliki problem koliko brzina rekuperacije. Za pet dana, eto ti ih nazad. Kao božićna pšenica…

Topli vosak (zeleni)
Ovo je trajalo najduže. Boli kao klasični vosak (čuj mene – klasični, i to deset minuta nakon prvog u životu), samo što se love manje površine pa se mora puno puta više čupkat

Osjećaj: Kao kad dijete dere komad po komad mesa s batka, umjesto da potegne kao čovjek. I kao pajtonovski ples s ribama na rivi. Nikad završit, ali s većim pauzama od brazilke

Jačina bola: osmica, kao da vam neko skida poput šnite pršuta debeli sloj kože. Kvalitetne šnite…

Faktor čohanja/povratak dlaka: prokleto brz, poput Valtera, vratile su se nakon tjedan dana, ali rastu dosta sporo

Vosak u patronama
Opet toplo, opet neka vrela palačinka pada na moju mehku pozadinu, lijepi se i sad čekam da će doć njen sretni vlasnik i objeručke je mučki iščupati s mene.

Osjećaj: sad sam već prešao prag bola. Osjećam se kao ilegalac u Nepokorenom gradu – svejedno mi je, ali i dalje kod prvog od tri povlačenja noktićima od bola zagrebem po zidu. Tete su ga po meni nazvale “Zid plača”

Jačina bola: devetka, rijetko grebem po tuđim zidovima

Faktor čohanja/povratak dlaka: solidnjava, srećom pa sam nabavio neku aloe veru i saftao svako malo – divan izum. Dlake nazad nakon desetak dana

IPL
Prvo te namažu nekom pjenušavom kremicom i misliš da si konačno došao u raj. Onda te napudraju (zato jer sam se od bolova znojio kao srednjoškolka pred maturalnu) pa počne neko bockanje-peckanje

Osjećaj: zvuk “Ct”, kao kad se pali plin na špaheru ili kad je Mario iz trećeg B u parku pričao kako let-lampom spaljuje mrave.

Jačina bola: trojčica, i to samo tamo gdje je bilo manje kreme. Peckanje, kao omanji prištić

Faktor čohanja/povratak dlaka: nije kompetitivno jer to ubija dlaku po dlaku, pa izgleda kao tikva Donalda Trumpa. Najmanji svrb

Kompletan tekst

u najnovijem broju Stilista na svim kioscima!

Uploaded with ImageShack.us

Fotke: Neja Markičević – Cropix