Negdje u Essexu…
«Sine, gdje ćeš?»
«Idem na koncert.»
«Ali, milo, tvoji vršnjaci ljuljaju unučiće, drkulje po vrtu, modeliraju makete brodova…»
«Da, mama, ali nisam još bio u Splitu, pusaaa…»
«Pazi da se ne prehladiš, i ošišaj se više, i ovo je zadnji put da mi kradeš regenerator!»
Šest dedeka od pedesetak i kusur godina.
Dvije frizure kokera s leprom.
Bubnjar ima ružniji profil od Jacka Palancea i Marijana Beneša zajedno.
Scenografija dječjeg kazališta lutaka iz lošeg sna Nevena Ciganovića.
Bacakanje gitara u zrak i vrtenje istih ko hulahop.
Gaženje istih.
Mumije, sfinge s laserskim očima, engleske zastave, Eddie kao robot od 4 metra s pištoljom…
Da su imali brkove i gole guzice i da sam imao malo više pive u sebi – mislio bi da smo na Letu 3.
Ali na poljudu je bilo 25-30.000 sretnih i raspjevanih ljudi koji su znali većinu tekstova (Šest, šest, šest, broj od beštije, Trč na brdo ili Oooooooo oooooooo – nagradno pitanje – koji je to refren!), znojili se, skakali i pogali i to pedesetak metara od stejdža di sam hopsal s Dragecom i Klarom.
Iron Maiden live…
I bilo je sjajno.
Iako sam od štanda sa Žujom bio udaljen 100 metara, odnosno 20 minuta, odnosno dvije i pol pjesme, i što su Englezi kasnili satima, a ozvučenje se popravilo tek pred kraj i S ludilom se igram – bilo je genijalno.
Pivica, pjesmica, lajanje, smijeh. Ko da mi je opet 25 let!
Sad mogu u miru navijat za naše, slušat drkanje glasnica brune Kovačevića i debilne komentare Jure Ozmeca (kad Srbin opali našeg to je «grubi udarac», kad naš opali njihovog to je «intenzivno guranje») i divit se našim luđacima.
Da mi je jednom u životu bit reprezentativac pa guznut neku olimpijsku seljanku iz olimpijskog sela.
Još da nisam građen ko stariji brat Mile Smodlake nakon svadbe…
Odo čistit tatinog brancina od kile i dvaest još ovo malo godišnjeg.
Hvala ti živote.
Iliti, štono bi rekli mejdeni – trčim slobodnooo…
22 komentara
run to the hills je to sinko, gledao ih tata davne osamdeset i neke u domu sportova kad sam se palio na njih, ali danas sa live after death mogu poslišat 2-3 stvari i dosta mi za godinu dana, nejde više brate mili, slatka prošlost i mladost, živijoooooo….
da nije fear of the dark?
refren je od pjesme “The Trooper” 😉
hehe koji odlican post. kaj nije njima vec sezdeset i neka, ko jaggeru &comp?
inace se u austriji vrti neka reklama rock koncerta a onda ti rockeri u koznim hlacama i odijelima lijepo dodju u garderobu, skinu perike, odjecu i ostanu sijedi i izborani u donjem rublju :D…..a da, reklama je za meso.
Bilo je fenomenalno, samo je trebalo uživati, a to i nije bio neki problem. Jel’ da?
Dobar ti je blog,samo tako,posjeti moj blog [LINK=http://netlova.blog.hr]NETLOVA[/LINK] ako te zanima kako zaraditi na internetu.Pozdrav
Pih, komercijala. Meni su Berekini, a dan kasnije i Ivo Amulić, pjevali Mišu. Neprocjenjivo.
Oooooooo oooooooo
Refren (dio refrena) pjesme “Heaven can’t wait”
da nije “plava ciganko” od oni narodnog pjevača nekog?(blaue Zigeuneurine-o, blue gipsyi-ćko)
trebalo je više policije s pendrecima i pištoljima, pa da dreknu preko razglasa ‘Svirajte sad jednu ljubavnu gerijatrijsku, mamu vam…’
si ti opterećen godinama??? 🙂
Fear of the dark! Boj se mraka!
refren od…… Fear of the dark …… live in Rio…….. jel tako??
Ajde priznaj da je bilo sranje obično.
imas ti potrosenih godina konjanice 🙂
Nemoj mi samo više ikad govoriti da si “bivši panker”. Sigurno imaš i visoke pumerice negdje u garderobi 😛 . Kad smo kod garderobi, imao sam častl u sklopu organizacije, pribivati u backstageu Maidena u Velikoj Gorici prije par godina. Vrijeme za popodnevni čaj, svaki si pije svoju šaličicu, podijelili si neke engleske novine po prilozima.. onaj “nemojte me ljubiti” bubnjar u šlafroku, s naočalama na vrh nosa čita vanjsku politiku i fakat je izgledao ko penzić. Uglavnom, dođe vrijeme za koncert, povuku se u svlačione i kada su izašli u onim svojim tajcama. điđa bajama, znojnicima i opravi, jedni se drugima smijali. Valjda im je dokusurilo ono kaj njihova publika shvaća još uvijek mrtvo ozbiljno…
Haven can wait… Znam ja, bio na stejdju s njima…. Jes me vidio debeliiii…?? :-)))
pozz coece..hehe..neznam dali me se sjecas..onaj djecko iz auta…kad smo te vozili na koncert.tj na tradjekt za st 😛
hehehe….fin blog… uziwaj,,,, pozzzz
“Da mi je jednom u životu bit reprezentativac pa guznut neku olimpijsku seljanku iz olimpijskog sela.”
:))) mamino zlato!!
pa…. ne znam dal si napisal tocan broj ooooooo
al ja bi rekla fear od the dark
mozda i trooper, al drazi mi je f.of the dark 😀
trooper, ljudi, trooper. trebalo je izbrojat one sve oove!
cestitaaam!
ja reko trooper.a odmah (treci komentar :P). O kakvoj je nagradi rijec? 😀