Ni sam više ne znam kako sam prvi puta došao do Daruvara, sjećam se samo da je tekla nekakva rječica iza koje je bio ogroman park i da je sve ostalo vrijeme bilo ispunjeno pivima. Ovaj je kraj naime poznat po češkoj manjini koja je sa sobom donijela i kulturu proizvodnje piva s vrhunskim receptima, a Krešo Marić je već godinama jedan od najkvalitetnijih brew mastera i čini čuda s Daruvarskom pivovarom i Petim elementom.
Nakon brojnih uspona i padova pivovara je danas čvrsto u sedlu i radi punom parom, baš kao i Daruvarske toplice u kojima se rehabilitiraju najveći svjetski sportaši poput Ivice Kostelića. Grad je poznat po svojoj širini, prekrasnom velikom Trgu, desecima kafića, ali i žili kucavici u samoj jezgri grada u Kolodvorskoj ulici – Gradskoj tržnici, na koju sam morao svratiti jer sam čuo da osim vrhunskog izbora domaćih mliječnih i mesnih proizvoda, a trenutno cijeli Zagreb pije jeftino mađarsko mlijeko, postoji i pečenjara gdje možete pojesti epohalnog odojka po, za Zagreb, smiješnim cijenama.
I tako je i bilo, malo šetnje po gradu, malo više po divnom parku, jedno malo Staročeško iako nije prošlo podne, čisto zbog tradicije i prelazak mostića do tržnice gdje se samoposlužno naručuju gableci na šanku, baš kao što u metropoli vrijeme marende uzimamo letke i gledamo što će nam toga dana dostaviti neki mladac na biciklu. Red kao za premijeru Ratova Zvijezda, miomirisi svuda oko nas, i kao što to obično biva, kad si gladan, a ne znaš što bi naručio, uzimamo – sve.
I onda kreće povratak u mladost, kad sam zarađivao za faks šljakajući na baušteli ili čisteći preko Student servisa, kartonski tanjurići i komadi mesa uz ajvar i senf, gemišt iz plastične čaše i taj divan dobar stari okus mesa. Dakle, odojak je stvarno savršen, janjetina jako dobra, a Kasandra se potrgala ćevapima. Dubok naklon i za lepinju, taman ne previše umočenu u umak i više pirjanu nego pečenu na ploči. Kilogram janjetine je 27, odojka 18, a veliki ćevapi u lepinji 5.50 eura.
A onda smo krenuli u haračenje mliječnih proizvoda jer smo dan kasnije imali pizza party, pa smo u dvije mljekare OPG Lukić I OPG Jareš kupili hrpu domaćih svježih i dimljenih sireva, vrhnja, a bogami i svježu sirutku za moju jetru, brdo povrća i voća (ovdje nekako nemaš dojam da roba dolazi sa zelene tržnice) i za kraj – komad prezvuršta u mesnici Mihaljinac.
Upravo je taj komad tlačenice, jela koje kao ni fileki jednostavno nije za svakoga, sutradan bio totalni hit jer je pizzi dao nekakav viskozitet, ljutinu, kompaktnost i sreću. Mislim da ću se obogatiti Tlačepizzom! Gemišti su ovdje 2 eura, pivo, nećete vjerovati, isto dva eura, parking u prvoj zoni 3 kune, a legendarni Faruk i dalje radi najbolji burek u Hrvatskoj, pa si obavezno uzmite makar putni, iako ćete po strogim pravilima Zdravljaka Orijent na svoju krumpirušu, sirnicu i burek morati čekati petnaestak minuta – dok vam ga ne naprave. Kraj svijeta, krumpiruša ide čak i ispred zagrebačke Mire i Nikolovskog. Čudo.
Uz naramak stouta Petog elementa, poznate daruvarske graševine i malo odojka to go, napuštamo od Zagreba manje od dva sata udaljen Daruvar zadovoljni što postoji mjesto gdje smo za dvostruko manje novca uspjeli nabaviti fantastične domaće proizvode, paprike, krumpire i štošta, i obećali da se vraćamo na neku od njihovih tradicionalnih priredbi. Inače, glavni tržni dani u Daruvaru su srijeda i subota, pa si tako i planirajte posjet. Do skorog viđenja…
————-
Gradska tržnica Daruvar
Kolodvorska 2
43500 Daruvar
043/331-312
