Davne 2007. godine Slobodan Rosić i Mate Matuško odlučili su na opće podsmjehe organizirati autobus s posjetiteljima koji bi totalno van sezone došli na njihov Pelješac i uživali u plodovima plavca malog, finoj domaćoj spizi i ljudima koji su nakon turista, vinograda i maslina konačno mogli malo odmoriti i opustiti. Prvi je autobus tada doveo 37 putnika, a ove je jeseni, na 16. izdanju Otvorenih podruma okupilo se oko 3.000 znatiželjnika i ljubitelja dobrog vina i druženja.
Dakle, samo treba biti uporan i vjerovati u to da radiš ispravne stvari, i na tome kapa dolje. Na poziv gospodina Rosića, neumorna Irena Lučić (diWine project) organizirala je četu novinara, mladi Luka Matković iz vinarske obitelji Matković je sjeo za volan i šest sati kasnije smo bili u potpuno praznom Trpnju te s još pokojom macom šetali uz jugom zapjenjeno more. Maturalac je mogao početi, ali prvo da prenesemo malo podataka od naše razrednice…
Pelješac je poznat po svojim slikovitim krajolicima, padinama, planinama i poljima te stoljetnoj vinogradarskoj tradiciji, i jedna je od najvažnijih vinorodnih regija u Hrvatskoj. Najvažniju ulogu, igra plavac mali, nakon graševine i malvazije treći u ukupnom poretku najzastupljenijih sorti u Hrvatskoj s čak 11% ukupnog udjela. Riječ je o autohtonoj sorti, nastaloj spontanim križanjem dobričića i crljenka, prepoznatljivoj po svojoj robusnoj strukturi, izraženim taninima i intenzivnim aromama crvenog voća. Autohtona je sorta, ali bijela, i rukatac, a ima nešto pošipa, što iz lokalnih vinograda, što od grožđa otkupljenog iz Čare i Smokvice na Korčuli udaljenih tek 20 minuta vožnje trajektom i još toliko automobilom.
Brojne vinarije koje se prostiru diljem Pelješca svakodnevno doprinose reputaciji plavca malog. Prema posljednjim statistikama, Pelješac ima više od 50 vinogradara, svaki s različitim pristupima proizvodnji i stilovima vina. Udruženi su u dvije udruge: Plavac mali – Pelješac, te Pelješki vinski puti. Većina ih je potekla od nekadašnjih poljoprivrednih zadruga, od kojih danas djeluje još samo pet: PZ Dingač, PZ Postup, PZ Janjina (Pelješki vrhovi), PZ Putnikovići i PZ Stoviš Ston.
Dingač i Postup – strme padine vinske izvrsnosti
Prema statistikama Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, ukupna površina pod vinovom lozom na Pelješcu iznosi preko 1000 hektara. Od toga, specifično područje Dingača zauzima oko 65 hektara, dok Postup obuhvaća oko 150 hektara. Ova područja karakteriziraju strm teren i sunčano mediteransko okruženje koje pridonosi koncentriranim aromama i visokim kvalitetama grožđa. Na oba područja prisutan je fenomen trostruke insolacije, pri čemu grožđe dobiva sunce izravno i neizravno – refleksijom od kamena i od mora. Posljedica ovog procesa su visoke koncentracije šećera, pa tako kasnije i alkohola, koji nerijetko premašuju 15% te koje je potrebno znalački uklopiti u vino kako bi ono bilo pitko i užitno.
Dingač je prvi hrvatski vinogradarski položaj sa zaštićenom oznakom izvornosti, kojom se ponosi još od davne 1964. Nadmorska visina vinove loze doseže do 300 metara, a nagib padina impresivnih 30 stupnjeva. Ova kombinacija ekstremnih uvjeta uzgoja i mineralnog tla doprinosi jedinstvenim senzacijama u vinu, gdje se izražavaju kompleksnost, struktura i dugovječnost. Samo vino odražava snagu i karakter Pelješca, izazivajući strast i poštovanje vinoljubaca diljem svijeta. Prvi vinogradi na ovom području posađeni su još 1960-ih, što ga čini jednim od najstarijih vinorodnih položaja na Jadranu. Zahvaljujući godinama iskustva i stručnosti vinara, Dingač je postao sinonim za vrhunsku kvalitetu vina i neizostavan je element hrvatske vinarske baštine.
Vinogorje Postup, smješteno sjeveroistočno od Dingača, iako također pruža izvanredne uvjete za uzgoj vinove loze, ispočetka je smatrano „drugorazrednim“. Događalo se čak da se – u nedostatku Dingača – vina s Postupa „podvaljuju“ pod vrhunska, izazivajući ljutnju kupaca. Ipak, puno se promijenilo nakon što je i ovaj položaj dobio svoju zaštićenu izvornost, 1967. godine, kada se prestao „sramiti“ biti ono što jest – položaj koji daje kombinaciju elegancije i kompleksnosti. Nadmorska visina vinove loze na Postupu doseže do 200 metara, a nagib padina, koji je ipak nešto manji nego na Dingaču, omogućuje optimalnu ekspoziciju suncu, stvarajući vina s dojmljivom strukturom i živopisnom aromatskom složenošću.
Ovo područje je također poznato po kamenoj terasi koja zadržava toplinu tijekom dana i osigurava postupno otpuštanje tijekom noći, doprinoseći optimalnom sazrijevanju grožđa. Postup donosi vina s umjerenijim alkoholnim postotkom u usporedbi s Dingačem, ali s istim živopisnim karakterom plavca malog. Boja ovih vina je često rubinska ili granatna, a tanini su elegantniji i zaobljeniji. Ova vina odražavaju spoj tradicije i modernog, često s naglaskom na izraženijoj voćnosti i profinjenosti okusa.
Dani otvorenih podruma
Manifestacija zvanično traje jedan dan, subotu, ali većina ljudi krene u petak poslije podne, pa smo tako i mi otišli u muzej vinariju obitelji Mikulić u Orebić. Glava obitelji, gospodin Igor Mikulić pasionirani je sakupljač starih predmeta vezanih uz vino, pa je u podrum ubacio sve od motika do torkula, posuo pod s crvenicom i uz kamin i krušnu peć stavio masivni stol dobivši tako muzej s kušaonicom. Apsolutno prekrasno. Sin Antonio ponosno nastavlja očevim stopama te se posvetio proizvodnji vina tradicionalnom metodom, baš kao što je to činio njegov djed, prvi vinogradar u obitelji. „Nastojimo što manje intervenirati u proces proizvodnje, a nakon kratkog odležavanja u barrique bačvama, nužnog za ukroćivanje tanina, butelje odležavaju u slami koja je stabilizator temperature.“ – priča nam Antonio, dodajući kako u podrumu imaju i banku vina u kojoj vrše odležavanje za kupce. Vina u slami su sjajna za instagrame, a u čaši moćna i jaka, preporučujemo svakako Postup don Josip.
Slobodan nas teškom mukom odvaja od divnih domaćina jer moramo skroz na drugi kraj poluotoka u Janjinu gdje je u tijeku fešta u vinariji Bezek. Uz zvuke gitare, dalmatinske pjesme, a bogami i izvrstan Pošip Bezek 2022. krećemo na počinak i usput se javljamo u najjači vinski bar na Pelješcu, Peninsulu obitelji Mrgudić gdje se ne možete ni okrenuti od gužve, a kako je u sklopu bara i hrpa butelja lokalnih vinarija, Peninsula je savršeno mjesto za opskrbu u svako doba godine. Na otvorenim podrumima shvaćate da ćete iste ljude susretati desetak puta, pa je to bio slučaj i s vlasnikom Borisom Mrgudićem, što se kasnije pokazalo kao dobitnom kombinacijom!
Ugodno spavanje u sablasno praznom i prekrasnom Trpnju, jutarnja ribičija, šetnja i kava u centru mista te odlazak na otvorenje manifestacije u daleki Ston. Da, Pelješac je ogroman i pun iznenađenja, prekrasnih različitosti i bogatstva izbora za provesti par dana iskonskog odmora. Vjetar je malo pokvario otvorenje, ali smo uz lokalne klape i plesove (Boris, naravno pleše u KUD-u) i puno fritula izbjegli kišu i bili pušteni s lanca da krenemo u osvajanje dvadesetak vinarija koje sudjeluju u manifestaciji.
Logično, nismo ih mogli posjetiti sve, u nekima je bilo više, u nekima manje gužve, ali nakon kupnje čaše od 20EUR, pronalaska vozača koji ne pije, i s kartom poluotoka u rukama, avantura je mogla početi, pa smo polako krenuli istraživati vinarije, upoznavati vinare i kušati vrhunska vina i slasne zalogaje kroz neograničenu konzumaciju. Plan je da se te subote podrumi otvaraju u 11, a zatvaraju u 21 sat kad se svi prebacuju u zadružni dom Dingač, ali svake se godine događa sve više tuluma, koncerata i općenito – Pelješac živi kao da nema sutra. Svi se vesele i partijaju tri dana!
Nakon fešte otvorenja, 3.000 ljudi je krenulo po vinarijama, redom, rendom, obrnutim redom, ali samo s jednom namjerom – probati što više. Slobodan nas je prvo odveo u vinariju Edivo, jedinstvenu po metodi dozrijevanja vina pod morem. Podvodno starenje odvija se u amforama i bocama koje su postavljene na dubini od 18 do 25 metara, gdje nastaju vina doslovno prožeta morskim duhom. Osim impresivne tehnologije, Edivo se ponosi svojom posvećenošću autohtonim sortama, poput plavca malog i pošipa, koje se savršeno uklapaju u priču, ali i sa suradnjom sa iločkom vinarijom Trs, čiju pjenušavu kupažu rukatca i chardonnaya puštaju da odleži pod morem kako bi dobila sasvim novu dimenziju.
Sljedeća je postaja bila vinarija Vukas, u čije sam šampuse zaljubljen gotovo desetljeće dok sam harao s Enogastrobrutalcem i ekipom iz Taste of Croatia, dok su mu crnjaci sada još i bolji nego onda. Velika gužva i stisnut raspored prebrzo su nas odvojili od sjajnih vina i vjerojatno i najboljeg pršuta na festivalu i već smo bili u drugom muzeju vina na poluotoku, kojem je kum, logično sam gospodin Rosić. „U početku je to bilo skroz na volonterskoj osnovi. Nismo imali novaca i sve smo radili svojim rukama, ja sam čak posuđivao svoj alat za obradu drva. Obilazili smo kuće i prikupljali eksponate. Kasnije su se uključili županija i općina, pa je bilo nešto lakše. Danas smo ponosni kako sve to izgleda, a reakcije posjetitelja su više nego izvrsne.“
Muzej Putnikovići, smješten u zgradi nekadašnje škole, predstavlja izvanredno putovanje kroz bogatu povijest i tradiciju vinogradarstva na poluotoku. Eksponati obuhvaćaju različite aspekte vinogradarstva, od tradicionalnih alata za berbu grožđa do antiknih bačvi i artefakata povezanih s vinskom proizvodnjom. Jedinstvenost ovog muzeja leži i u tome što posjetitelji imaju priliku kušati vrhunska vina dok istražuju izložene eksponate.
Upoznajemo pelješku Slavonku Manuelu Ferić, jedina u Hrvatskoj koja pravi džemove od plavca malog i pošipa, a ovdje na štandu rasproda većinu godišnjih zaliha. Jedemo fini gulaš koji ulazi u cijenu karte i krećemo dalje u ogroman labirint podruma Matuško i njihovu priču o dingaču.
Čudo eksponata, vina, priča, amfora i tolika gužva da bježimo u 300 metara udaljenu vinariju Matković, gdje su nas osim izvrsnih vina dočekali i tradicionalni deserti, kontunjata na bazi dunje, i mantala na bazi varenika s ukuhanim bademima, posluženih na listovima lovora. Pojavio se i Luka da uljepša divnu obiteljsku priču, moćne plavce, jaki dingač i toliko dobru atmosferu da vam ih od srca najtoplije preporučujemo. Vina s pričom, i to prekrasnom.
Bilo je vrijeme da zauzmemo i svoja mjesta kod najpoznatijeg vinara ovog kraja s najvećim podrumom, i jednom kad smo se izvukli iz labirinta bačvi i boce te milijun morskih artefakata kod Matuška, stali smo probati pošip i plavac uz zvuke benda jer je već bilo 17 sati i kušanje je polako prelazilo u tulum. Pošli smo i do drugog brata Matuško preko ceste na još finih pošipa i dingača i opet sreli Borisa Mrgudića koji nas je poveo do vinarije Indijan, gdje smo se totalno zaljubili u vrijednu i sposobnu mladost i ostali možda čak malo i predugo, nadam se da nam nisu zamjerili.
Prekrasni spontani ljudi, moćna vina, priča o pretku koji je bio u Indiji pa cijela obitelj po njemu dobila nadimak, izvanredan dingač, pršut, gulaš od divljači i Slobodan koji nas kao dobri duh uvijek odvede tamo gdje treba, ovoga puta – na dugi počinak. Više o boutique vinariji Indijan složne braće Ivana i Juraja Violića, pročitajte ovdje. Propustili smo, inače, koncert Lidije Bačić u vinariji Madirazza i janjetinu u zadružnom domu, ali i ovo je bilo apsolutno fenomenalno.
U nedjelju smo prije polaska obišli i nasade Dingača, tamo gdje i ovce pasu pod ručnom, još jednom skinuli kapu i izrazili divljenje domaćim vinogradarima i u Pijavičinom, u jedinom otvorenom kafiću na poluotoku, uz par kavica pozdravili vinare koji su polako rezimirali dojmovi i zapisivali ideje kako da „otvoreni podrumi“ budu još bolji dogodine. Prema tome, svratite što prije na Pelješac, a Otvorene podrume krajem studenog – ne propuštajte ni pod koju cijenu! Za kraj, zaključak naše Irene.
Plavac mali snažan je brend, a Pelješac neizostavna destinacija vinskog turizma
„Vinari udruženi u udruge Plavac mali i Pelješki vinski puti već dugi niz godina promoviraju vinski turizam poluotoka, stvarajući tako brend Pelješca kao nezaobilazne vinske destinacije kako za domaće, tako i za strane turiste.“ – ističe Rosić te nastavlja – „Kvaliteta nam je na prvom mjestu. Stoga, prije nego krene fešta po vinarijama, valja odraditi tradicionalno godišnje ocjenjivanje. Dvanaest enologa s Pelješca u PZ Putniković prvog su dana manifestacije marljivo ocjenjivali autohtone sorte i podijelili diplome za najbolja mlada vina rukatac, pošip i ostale bijele sorte, rose, plavac mali, plavac mali s posebnih položaja te ostale crne sorte.“
Pelješac se može pohvaliti i činjenicom da broj vinogradara stalno raste, a kvaliteta proizvedenih vina privlači pažnju domaćih i međunarodnih ljubitelja Bakhove kapljice. Uz visoke standarde proizvodnje i predanost očuvanju vinogradarske tradicije, Pelješac (p)ostaje nezaobilazna destinacija za sve koji cijene vrhunska vina i autentično vinogradarstvo.
Prepoznaju to danas i lokalne turističke zajednice – Janjina, Trpanj, Orebić i Ston, kao i TZ Dubrovačko-neretvanske županije. A za projekt koji je prve godine okupio svega 37 posjetitelja, danas su zainteresirani i važni sponzori poput Romerquellea i Jolly-Mercedes Benza, koji pružaju značajnu podršku ovoj manifestaciji, omogućujući joj da svake godine raste u kvaliteti i kvantiteti.
—
Tekst i foto: Vilicom kroz Hrvatsku i Irena Lučić, diWine Croatia
