Čuvari državne torte

Dubrovnik, ljeto 1997.
Zbor Ivan Goran Bregović gostuje na Dubrovačkim Ljetnim Igrama i pjeva Beethovenovu devetu

U sastavu zbora se uz 95% pristojnih, kulturnih i glazbeno obrazovanih mladih intelektualaca našao i poneki sluhist te zajebant koji bi svojim odudaranjem od savršene slike mladog Skojevca udarnika dodavao mrvicu, ponekad toliko potrebne životne radosti
Među njima je bilo i sedam-osam luđaka, danas priznatih i cijenjenih ljudi koji su tih dana, osim što su mogli, htjeli i znali fino popit, bili i spremni na svakakve pizdarije

I tako su trbuhom za gemištom, prije samog koncerta upoznali i slikali s Goranom Višnjićem
Jedan od nas je išao s njim u razred, a čovjek ničim izazvan povuko rundu Amstela u limenci i definitivno ponašao kao da je i dalje s Josom u razredu – bez preseravanja i dizanja nosa
Čak se i nasmijao na moju provokaciju jel mrknio Madonnu

Inače, žene, u prirodi je još zgodniji!!!
Tako smo izdani od strane gazde (nije sredio klopu i cugu nakon koncerta) naletili i na party na koji nisu bili pozvani – onaj gradonačelnikov za fine guze
I ranije je ista ekipa ulazila krišom na mjesta na kojima im objektivno nije bilo mjesto (EXPO Lisabon, lupanje Tuđmana po ruci, Mile okidaj… jesam vam pričao o tome?), a ovaj put smo se ušvercali zahvaljujući jednoj divnoj dubrovčanki i našem, nesvakidašnjem dres-kodu
Naime, bili smo obučeni u bijele šulje i crne hlače – identično kao i konobari na partiju

Tako se, kad smo ušli i shvatili koliko je gužvovito, Zvone i sjetio da bi mogli umjesto vina na čašice preć na vino na litre
Zaletio se do šanka s konobarima, malo zaklonio lice i rekao: “Daj par butelja da odnesem na drugi šank”
Tip je od gužve mislio da je jedan od njihovih i dao mu boce gdje stvar prelazi pod našu kontrolu

Jer je Zvone ostavio par boca na jedan stol na kojem je bila i velika torta povodom pedesete obljetnice Festivala
Kako su se boce gomilale, stavili smo ih pod stol
Ta, netom ismišljena igra s donošenjem boca nam se svidjela i krenula (svi smo se izredali), pa je nakon dvadesete butelje došlo do zanimljive situacije

Dakle, dva tipa u šuljicama, hlačama na crtu i pišmevrit kravatama stoje ispred stola s tortom na vrhu i 5-6 butelja ispod njega, a ispred njih stane mlada majka s djetetom
Majka upita jednog od dvojice zapričanih: “Oprostite gospodine, kad ćete početi rezati tortu?”
Ovi se u čudu pogledaju i jedan od njih provali: “Gospođo, tortu će načeti predsjednik države. Mi smo ovdje da je čuvamo”
“Pa kad će doći predsjednik?”
“Ne znam, mi smo samo čuvari”
“Ali dijete bi torte!”
“Žao mi je, neka jede sendviče”

Naravno da su ostale budale iz ekipe odmah prihvatile igru i bogami smo dobrih sat i pol na sve moguće načine dvojica po dvojica čuvali tortu od svih prisutnih
Kad bi nekog zbunili, rekli bi da se zajebajemo i da glumi s nama
Čak i najavili dolazak predsjednika u helikopteru, dok se nije sav bijesan pojavio umjetnički direktor i rekao da ko smo mi i da on nije postavio nikakve čuvare

Onda je Doktor rekao da smo mi specijalne postrojbe iz Banskih Dvora zadužene za čuvanje državne torte i pružio mu mobitel da razgovara s predsjednikom
Onda se maknuo

Vrag budalama nije dao mira pa su još grčevitije branili tortu svojim tijelima (ali uvijek dvoje po dvoje dok se ne bi neko upišo od smijeha pred oko 1000 uzvanika), sve dok direktor nije umočio prst u tortu i zaurlao: “Evo vam torte, jedem vam tortu. Jebala vas i torta i predsjednik”
A njegova supruga zabrinuto rekla: “Oime, nisam ga 40 godina čula da je opsova!”
Tu je sve puklo od smijeha jer je on jedini koji nije skužio zajebanciju (čak je i Siriščević držao stražu jedno vrijeme) pa smo se razbježali
S buteljama, naravno

Kasnije sam napravio gaf koji je svojstven samo meni
Prolazili smo Stradunom i vidjeli veliku gužvu
Probili smo se do centra gužve i skužili razlog – Višnjića kako pijucka nešto iz čaše, a oko njega stotine žena u pozi “slinim, curim, a klito mi bridi”

I skuži mene Višnjić i kaže: “Alo Riba”
A ja mu odvratim: “Alo Filipe!”

Shvatim da sam tog trena najpopularnijem Hrvatu i čovjeku u Dubrovniku, nakon što se on sjetio mog – profulao ime, i odvalim se smijat…

A mogli smo ružit…

Nije da nismo i bez njega
Sjećam se da sam ispao vagina u očima cimera Zelje jer sam u ta 4 dana spavao puna dva sata više od njega
On, naime ta četiri dana – nije spavao…

Prošlo je deset godina
Niko od nas više nije u zboru
Zbor se uštoglio
Uozbiljilo se i među nama, jedan je na telki, drugi u školi, treći u HT-u…

Jedan od te slavne sedmorke, od tih Čuvara Državne Torte o kojima je pisao i Dubrovački List (“Tko su tajanstveni Čuvari Državne Torte?”) bio je i on
Doktor
Bule
Mengele
Ili kako god smo ga zvali tih godina a i puno kasnije

Doktor je umro u ponedjeljak

Zbog tog dana u Dubrovniku kojem smo se smijali godinama, a i onih u Lisabonu, Grazu, tulumima u njegovom stanu, maskenbalima na Opatovini, danima kad mi je sredio da budemo pokusni kunići za teške i slatke studentske pare i još milijardu stvari koje ti dođu u mozak onda kad je prekasno, a ne onda kad prolaziš kraj njegove zgrade i IMAŠ vremena za kavu – Doktor će uvijek biti s nama

Prijatelju, vidimo se jednog dana gore na pivi
Moj je red

• Pokoj dusi coveku !

  Pero Panonski • 29.03.2007. u 15:16

• Uh … lijepo … prijateljski. Smijesno i tuzno u isto vrijeme. Svaka cast.

  neutrinohr.blogspot.com • 29.03.2007. u 16:08

• slažem se sa neutrinotom,
  ko je đorđ of d đangl ispod nesuđenog Bonda?
  Pozdrav

  >!”#WEX#”! • 29.03.2007. u 18:04

• jaooo riba-godis pravo-ma pravo-

  renchi • 29.03.2007. u 18:21

• ribo legendo,ovo je samo tebi slicno……
  respect

  orka • 29.03.2007. u 18:31

• vi niste normalni, ko mala djeca, to je zakon, sprdati se sa svega živoga, očito i mrtvoga, vanilla

  blogmasters • 29.03.2007. u 19:09

• Pravi sruanja po gruadu, ccc Sijecam se da sam to citala jednom davno u ovdasnjim novinama. Nego koji si ti na slici nikako da te skontam? A i vid me ne sluzi najbolje u zadnje vrime:-p

  Pinkdress • 29.03.2007. u 19:31

• pinkdress: nije ni cudo da ga nisi skontala, imo je kosu … btw. drugi zdesna u donjem redu

  Ni oficir ni džentlmen • 29.03.2007. u 19:35

• E jebiga.

  dida99 • 29.03.2007. u 19:41

• Smijeh. Pa suze. Pa kapa dolje. Opet.

  milena • 29.03.2007. u 19:46

• A ti si zakon… kupia te totalno

  Stipe • 29.03.2007. u 20:25

• Smijeh…. smijeh…smijeh, pa smijeh!

  gripa • 29.03.2007. u 20:26

• To ti je ljudski život. Bljesak krijesnice u polarnoj noći. I onda kad ga još potratiš uzalud bez dobre zajebancije u medjuvremenu… bolje da te abortiralo.
  A priča o našem malom selu je puno puta ispričana. Višnjića cijenim najviše zbog staža u 113 brigadi. Moj klasić je bio s njim tamo i kaže da je bio pravi borac. Glumački dio nisam mjerodavan komentirati, ali cijenim to što je imao cohones dok ih je puno bilo… prva linija Minken 😉

  012 STATION posada • 29.03.2007. u 20:58

• dobar blog,moze li mi netko reci kada je bila proslava Svetog Patrika u Zagrebu…..rekla mi je frendica da je bilo sprdano…..zajebano…..

  ludaca • 29.03.2007. u 21:06

• cek to je neki irski blagdan?

  ludaca • 29.03.2007. u 21:06

• a ma……..vec dulje vrijeme citam ovaj blog……..zajeban ali ok blog….

  ludaca • 29.03.2007. u 21:08

• Filip Višnjić, slijepi guslar 😀 Kad već nitko ne reagira na foru…

  Nešto puno R.I.P.-ova ovih dana… 🙁

  Nemetz • 29.03.2007. u 21:15

• bez rijeci…

  foxxy • 29.03.2007. u 21:59

• lipo si ovo napisao…pocivao u miru

  ivan • 30.03.2007. u 02:30

• pokoj duši čoviku,
  riba daj mail da ti se javim u vezi s Planicom-iman video o “pobjedniku” alkoholne Palnice
  joskojelcic@gmail.com

  ymfl • 30.03.2007. u 08:45

• svjecka ideja ono sa buteljama vina, nevjerojatno da je upalilo! i to onda još ponavljali kad je nestalo, buahaha! Koji ste vi likovi!

  G. Loop S.I. • 30.03.2007. u 14:11

• Prekrasno napisano. Nekrolog kakav bih ja volio da mi netko od mojih prijatelja napiše kad otegnem papke.

  macCro • 30.03.2007. u 14:24

• alo, Filipe:) strgala sam se. A čuj, još je godina pred Goranom, možda će jednog dana i Filipa glumit. Pa si budeš mogao u naslov bloga ponosno stavit Ribafish – proročište kod krnje jetre

  Ponoćna strina • 30.03.2007. u 14:33

• a vidi kosice na slici….aaaaaw..

  Ante • 30.03.2007. u 15:27

• Mislim da nitko od prolaznika nije poznavao Buleta…(možda Ante?)
  Za razliku od njih, JA, ICH HABE. Nek se jave insideri.
  Dobar si, Riba, ali Višnjić je kao celebrity pomalo zasjenio legendarnoga kirurga…

  Carica • 30.03.2007. u 16:36

• Eh da, kaj je Višnjić već 1997 bio popularan? Ja ga se iz tog doba sjećam jedino iz HNK, kao najkatastrofalnijeg Hamleta kojeg sam gledao…
  A propos kosice: fali boga kaj si čeono prorijedio kosu, pa zato vjerojatno ošišao to čudo… jer si inače izgledao k’o alternacija Gibonniju u Osmom putniku 😛

  Nemetz • 31.03.2007. u 01:54

• majstore. svaka cast na cuvanju torte i na tekstu!!

  extra neveliki pklatovi • 31.03.2007. u 08:40

• ne dirajte mi kosicu. zato sam sad celav
  carice, bitno da smo ga mi znali. a na slici jos ima slaju u ruci…

  ribafish – čovjek krnje jetre • 01.04.2007. u 11:02

• Uzas, ne mogu virovat. 🙁

  Mrtva mrkva • 01.04.2007. u 21:41

• Bijaše on naš doktor od državnog pečata!
  Pokoj mu duši!

  Zeljo • 02.04.2007. u 15:27