Sve više savjesnih ljudi čisti otpad oko svojih kuća, kvartova, šuma i gradova pokušavajući objasniti drugima da trebamo čuvati prirodu. Ovo je jedna priča o njima…
Perica je nakon kraha njegove event industrije krenuo čistiti šume po Slavoniji, Juraj je osnovao projekt koja educira mlade ljude o problemima s otpadom, pa kako ne može u škole, počeo je čistiti po Zagrebu, a priču o RokOtoku i spašavanju naših otoka od plastike već sigurno dobro poznajete.
Pa kako je Hrvatska mala zemlja velikih ljudi i kako se dobre stvari nekako okupe zajedno, tako smo nakon sudjelovanja na dvije njihove zajedničke akcije, dobili priliku pozvati i sljedbenike RokOtoka da se pridruže prvoj u kojoj su potpisana sva tri organizatora: Čistimo zagrebačke mostove.
Kako sam zbog fizičkog zdravlja nešto kilav u zadnje vrijeme, tako su Perica i Juraj na svojim njedrima kao i prije iznijeli sav teret glede prikupljanja štapova s kvačicama, motika, rukavica, dezinfekcije, vreća, pa čak i ekobajka kojeg je beskompromisno vozio Peričin desni zglob Vlejd. Našli smo se na Savskom mostu i poslušali riječi organizatora. Ukratko, nađe se područje koje je puno otpada, ljudi se podijele u skupine da budu što učinkovitiji, pazi se na sigurnost, udaljenost, i sve po propisima, i onda se kreće čistiti dok se ne umorimo. A onda sjedamo i jedemo i pijemo što smo ponijeli!
Ima tu djece, mladeži, ljudi preko pedeset (nekad sam se tome smijao), pasa, rakijice, smijeha, situacija kad ti se preokrene želudac kad vidiš kakvih neljudi ima na ovom planetu, ali najbitnije je druženje i širenje svijesti o tome da se otpad baca tamo gdje mu je mjesto. Perica je te sunčane nedjelje sjajno upotrijebio termin kako je „evangelizirao“ barem deset ljudi o tome koliko je nužno i potrebno razviti svijest o smeću koje nas može istrijebiti sa Zemlje.
Ukratko, nakon četiri sata kopanja, oranja, saginjanja, zavlačenja u grmlja, švercanja uz pričanje s poznatim i nepoznatim začuđenim ljudima „Pa zakaj to radite!?“, nekako sam onako umoran i strgan bio dva centimetra viši i ponosniji što sam učinio nešto dobro i lijepo za svoj rodni grad, zemlju i kuglu koja nas trpi. Malo, ali slatko, ionako bismo šetuckali po nekoj šumi i zvali Dživu, ili još puno gore, kopali nos svatko pred svojim ekranom.
Na kraju balade, Kasandra je iznijela svoje kolače, ja svoja vina i rakije, svatko po nešto sitno, ali opet toliko lijepo i nekako toplo, tridesetak ljudi koji su se tek upoznali koji pričaju dogodovštine, dogovaraju nove akcije, jednostavno rade dobru stvar. Sakupili smo u tih par sati preko 200 kilograma otpada (na slici ispod je samo dio ekipe s južne strane Save, jer smo počistili obe), tu uz šetnicu, gdje svaki dan ljudi hodaju, trče, guguću… A to je tek sićušan dio svega oko nas.
Zagreb nije čist kao nekada, ljudi koji su odgovorni za to sliježu ramenima i nije ih briga. Ne možemo mijenjati sve loše što postoji u mom rodnom gradu, ali možemo učiniti da se kroz fizikaliju i šljaku uz minimum napora osjećamo bolje.
I zato pratite obavijesti Zlatne Metle, Čistećih Medvjedića i RokOtoka, i idemo očistiti mostove, Zagreb i cijelu Hrvatsku zajedno, i objasniti svima oko nas da imamo samo jedan Planet na kojem živimo.
Vidimo se uskoro!
