Bravo momci, bravo Supermeni!!!

Negdje osamdesetih dok je na televiziji bilo samo dva programa, a satelitske su veze na Korčuli bile bajne kao danas u Ruandi, igralo se finale svjetskog prvenstva u vaterpolu
Bio sam mali razmaženi debeli kikić kojem ne bi palo na pamet nešto trenirat, ali bi umro za prijenos
Tako sam na didinu žalost saznao na dnevniku da se tu večer igra to finale između nas i Italije

Dida je imao tik na sve što je imalo veze s fašizmom a i išao je spavat s kokošima (ne doslovno – kokoši su nam spavale i po danu) pa mu se nije dalo sa mnom barkom u Velu Luku, a pješačenje, kasnije inače nezaobilazna stavka kojoj uvelike dugujem izdužene, kao od kamena satkane noge (sat vremena hoda), nije se poklapala s horoskopom moje bake, koja je prepizdila ako bi se slučajno maknuo iz područja do kojeg dopire njen glas

Tako sam očajan lutao Gradinom i slušao ima li kakve buke iz kuća u kojima gori svjetlo
I, kako sreća prati uporne – kod teta Marije i Franice se čulo najavljivanje ekipa
Nije da sam ih znao, dvije bakice preko 70 kojima bi se javio kad bi prolazile pokraj kuće, ali kako sam ja bio pristojan, bile su i one
I uvijek bi se sočno smijale pa su mi nekako bile drage
Ali opet, nikad nisam bio kod njih

I pokucam tako, prvi put u životu na njihovom trijemu, strah, neugoda, nelagoda…
Dobra večer, dobra večer, mali otkud ti, joooj, mi ne lovimo drugi program a tekma je, pa što nisi reko, sjedaj, oš kolača, kekasa, limunade…

Ja najsretniji na svijetu tek onda skontam da je telka veličine ručnog sata ponavljača iz Kyota i to daleko od boje
Nema veze, čuje se, nešto i nazire, ajmo naši!!!
Došlo je i par susjeda (ispostavilo se da bakice jedine u uvali imaju signal po jugu – po buri ga je imao i barba Zdravko), i počelo se fino veselit i navijat jer smo bili egal

Znam da današnjim generacijama zvuči čudno, ali tad sam svim srcem navijao za repku Juge u svakom sportu
Najjači je igrač u vaterpolu bio Igor Milanović koji je par sekundi prije kraja stotog produžetka primio loptu tri metra iskosa od gola
Živci su nam bili ko kičma od kolibrija, glasnice odavno otišle, bakice izvadile i one kekse koje su za karmine spremale…

Prijenos je vodio katastrofalan komentator crnogorskog studija Milorad Đurković
Tih je godina komentiranje sporta bilo raspoređeno po republikama
Makedonija i Slovenija su zbog jezika bile otpisane, ali bi tu i tamo zbog ravnoteže ulijetali i likovi poput Nedeljka Kovinjala, Bude Vukobrata uz domaći promašaj u vidu Anzulovića (pokoj mu duši) ili cijelog seta bahatih a polupismenih Beograđana od Pantića, preko Mihajlovskog do orlušina Nikite i Stojakovića
A Đurković je bio izgubljen u mjestu i vremenu
Unutar nedjeljnog popodneva je vodio petminutnu reportažu o talijanskoj ligi i jednom protiv strogih komunističkih pravila počeo izvještaj ovom rečenicim:
Hristos se rodi, Ćezena – Leće, jedan nula!

Uglavnom, komentatori su imali milion grešaka al su bar bili smiješni
Ne jadni ko Ćosić ili žalosni ko Ožmećš
I MIlanović klasično vaterpolski trza golmana koji je izvirio ko soko do koljena
Pet sekundi do kraja
Trza li ga trza a vrijeme curi
Profula li, ode sve u kurac – još dva produžetka
4, 3, 2, 1…

Đurković guta mikrofon, on lud, mi ludi, svi ludi…
I okine Igor Veliki i zabije ga u rašlje
Kako bi rekao Mihajlovski, pocepao je fudbalom vazduh na kiseonik i vodonik
Isuse, kako ga je zabio
Morali su poslije valjda i loptu i gol hitit od uganuća
Svi u bazenu, mi na nogama

Jugoslavija je prvak svijeta, urlao je kršni Milorad i rekao povijesnu rečenicu:

Bravo momci, bravo Supermeni!!!

Prođe otad 25 godina
Gledam jučer ono rasturanje Srba koji su nam uspješno pili vaterpolsku krv prošlo desetljeće i prosuzim od sreće
Evo vam na
To vam je zato jer su nas Slovenci tukli u Kranju zbog vas

Barakude, svaka čast, Rudiću, treba ti spomenik dić
Ajmo sutra te Ugare strgat!!!!!!!!

Mik je rođeni Melburnac međimurskih korijena, frend i ljudina
Živi tamo od rođenja i ima svoju sliku svijeta
I hoda sa Slavicom koju ste sigurno vidjeli ako pratite prvenstva u nogometu gdje ima Hravat – ona s crvenim kečkama
Evo prvog dijela njihovog izvještaja sa i oko tekme
Ne da mi se prevodit…

I arrived at the stadium/pool too late after work, so I missed out on a
ticket (it was a full house), but Slavica was inside and watched it!! Sorry
for not taking any photos inside. I wish you could have seen the serbs
outside (my flash was too weak to photograph them)….man they were ugly.

I will get her to write a story on it for your blog tonight.

About 15% of the crowd was Croatian, 75% Serbian and the rest mixed.

Slavica, her friend and another old Croatian man were the only Croatians
sitting in a big group of serbs! I will Slavica tell you what the atmosphere
was like, but from outside….it was LOUD!! She said most of the serbian
supporters around her were recent immigrants/refugees and not local
Australian-born serbs, of which I am sure were plenty as well. Australia has
received tens of thousands of serbs and Bosnian-muslim refugees after the
war. Croatian refugees from the early 1990’s are small in number here in
Australia.

In Melbourne, and Australia in general, Croatians and serbs do not mix. They
do not marry each other, nor do they socialize together. They work together
and generally work well and professionally but most know that there is no
point mixing politics and work. I have worked with a few serbs over the
years and held good relationships with them at work, although we never
talked politics and the war, as we all knew there was no point trying to
share our opinions.

I was friendly to one serb in particular. He fled serbia just as the war
started so as do avoid being called up for service. He had two half-Croatian
cousins who were both high-ranking JNA officers who were murdered by the
serbs only because they were half-Croatian, so he has no love for the
serbian war-mongers and nationalists.

Slavica works with two serbian women who I have met on many occasions and
who are beautiful people. Both are also recent immigrants. One is from
Mostar and who’s husband is Croatian. The other girl is from Beograd and
married a local Australian last year. We were invited

After the game Slavica was given a whole bunch of T-Shirts and Waterpolo
caps from the Croatian coach to hand out.

After the game there was a lot of tension outside the pool, but the police
were there in numbers (and horses). The was a few scuffles in the
surrounding streets as groups of supporters headed towards the city and
bumped into one another. A large group of serbian supporters were ‘escorted’
by the police on horses all the way from the stadium towards the city with
the police helicopter buzzing overhead.

I spoke with a small group of young Croatians (6 males) about 2 hours after
the game and they said they were unlucky to bump into another large group of
serbs who attacked them. Despite a little bruising they were still in good
mood after the result in the pool.

And that is all for now.

Mik

• to je bilo 1986. godine, da znaš za kvizove

  igor • 31.03.2007. u 11:43

• E da, al ja se sjećam da je poslije na telki trebala biti Carpetnerova Magla i da je utakmica zbog ta četiri produžetka trajal skoro da ponoći. Al da sam onda gledao Maglu. I da nikad nisam bio tako sretan iza tekme osim kad je Hrvatska pobijedila Ruse u polufinalu olimpijade….ne računajući ono kolektivno ludilo iza tekme sa Švabama i možda Ivaniševića. Kao što nisam nikad bio tužniji od onog svjetskoj prvenstav kad su Kurtinaitis, Jovajša i Valters zabili tri trice u 30 sekundi i izjednačili u tekmi s Jugosliavijom, a zadnju loptu je izgubio tada 17-godišnji Divac. Jest navijalo se za Jugoslaviju, ali ova Jugoslavija , tj, naša predožba nje bila je nešto posve drugo od onog čudovišta koje se u njemu probudilo. Ali te tekme kako kolektivno sjećanje na djetinjstvo nam niko ne može oduzeti, jebo sve iza….Jer eto u njega možeš uklopiti i napeto iščekivanja da započne Magla koje traje još uvijek…

  svijet u boci • 31.03.2007. u 12:02

• 🙁 ostaću kod ovog o djetinjstvu…

  milena • 31.03.2007. u 12:11

• Sjećam se. (Sjećam se!!) Bila sam na Visu i gledala to sa bratom i njegovim frendom koji su negdje Ribino godište, možda godinu stariji. Čekala i ja Maglu a to čudo od utakmice je imalo jedno jedno šest-sedam produžetaka. Ili je to barem meni tako izgledalo. Pa nikako dočekat. Već sam im počela nanu naninu psovat u sebi i toplo im željeti utapanje 🙂 (premda sam i ja bila jugić po navijanju, nećemo se zavaravati, al sport mi nije bio nešto napet ako je iza njega slijedio zanimljivi film:) E dobro, utakmica se umjesto u nekih pola jedanaest završila negdje oko ponoći. Uh, napokon. I onda nekih sat ipol dva magle. Završio horor i sad trebamo brat i ja otpratit frienda u susjedni zaselak (svi ljetujemo kod nona i didova). A između sela i zaselka dva kilometra guste borove šume… prati nas mjesec koji se baš te noći ubaksuzio i borove pretvarao u neke čudne sjenke:)

  Ponoćna strina • 31.03.2007. u 13:05

• “…kao niska sjajnog đerdanaaa….”

  Nemetz • 31.03.2007. u 13:09

• wou, pamćenje ti je slonovsko!! skoro ko od moje Kraljice Majke.. he he

  seoska idila • 31.03.2007. u 13:49

• lol, gledam onaj post s Planice, i kak si lijepo Hofera popljuvao, svaka čast!
  Kako ja tog čovjeka mrzim, ove sezone nam je uskratio sve što je najbolje u skijaškim skokovima, i da se nadovežem na vrijeđanje, dabogda našao svoje dijete u kinderjajetu a nema upute kak da ga sastavi!

  Chiefette • 31.03.2007. u 14:24

• Daaaaaaaaaa….. Milojko je legenda. Njega preslušavam redovito na jubito-u, jer me svaki put iznova nasmije! Za ove druge nisam baš čuo, ovu foru kisik-vodik mi je stari pričao. Nisam ja dijete tog vremena, nažalost…

  >!”#WEX#”! • 31.03.2007. u 15:03

• Milanović, Milanović, Milanoviiić. Još se godinama kasnije orilo kad bi kao klinci pucali u gol.
  Inače, ta je ljudina osim šta je bio čudo od igrača bio i čudo od pijanca. Znam iz prve ruke da mu je na klupskim pripremama mlađi cimer u hotelskoj sobi svako večer za večeru donosio litru viskija i dvi litre vina.

  dida99 • 31.03.2007. u 15:16

• Jebene su bile te zadnje sekunde. Đurkovićevo urlikanje “Milanović, Milanović…………” je postalo legendarno kao ono Delićevo “45, 39, nema vremena za bilo šta…………..Ljudi moji je li to moguće….”. K’o da je jučer bilo.

  Kaco Mortale • 31.03.2007. u 15:33

• Navijalo se. Ima još takvih pothvata koje pamtim, i u rukometu i u košarci.
  Jedino, evo javno priznajem da sam za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije napola navijao, a napolao ne bio ravnodušan, nego protiv. Za reprezentacije Juge u svim drugim sportovima sam bio svim srcem. Ako sve zbrojim, najbolje što je ikad istrčalo na teren je bila košarkaška reprezentacija na Zagi univerzijadi. Je da je konkurencija tada bila slabašna, ali oni momci u onoj formi bi onda pobijedili bilo koga. Razbili.
  Opet, i meni je najdraža bila pobjeda nad Rusima u polufinalu Olimpijade.

  sarli • 31.03.2007. u 15:37

• Jos nisam videla da je netko tako mlad, a toliko nacionalno zagrizen. Sramota !
  Koristis svaku priliku da popljujes nesto sto je srpsko, najlakse je okriviti nekoga i narugati se nekome, radi se o sportu i mjesta nacionalizmu nema. Tko je kriv za nerede na prosloj utakmici nije tvoje da o tome sudis, postoje zapisi i na njima se tocno vidi tko je zapoceo provokacije i tucu !!! Tko je polupismen, tko nije govori ti statistika u nasoj drzavi pa se izvoli informirati malo koliko je onih u Hr koji imaju samo osnovnu skolu pa onda siri svoju ne trepeljivost prema drugim narodima. Pored takvih kao sto si ti, ni za di smo, nismo !!!

  Natalie • 31.03.2007. u 17:03

• Natalie, dušo što je tebi? Krivo si protumačila neke stvari… Pa šta si ti normalna tu niko nikog ne vrijeđa… Sve je napisano sarkastično, duhovito i nadasve zanimljivo, ali spremit će tebi riba nekakav pikantni odg.

  >!”#WEX#”! • 31.03.2007. u 19:11

• natalie, pišem blog godinu i pol. nekad sam srao, nekad uvrijedio ali stvarno bez neke namjere. nisam ni zla ni pokvarena osoba niti ikog mrzim, ali stara, tvoj komentar je nešto najgluplje što sam u životu pročitao. kakav stupanj retardacije…

  zbog takvih površnih i pakosnih ljudi koji niti pročitaju nešto do kraja niti su u stanju nešto razumjeti – počinju ratovi. nit se ne predstaviš, nit objasniš, nit izneseš činjenisce… samo mržnja bez osnove… uzmi ubi pa se pušku. ni mlad ni zagrizen ni statističar… isuse, iz koje su vaze tebe izvadili

  ribafish – čovjek krnje jetre • 31.03.2007. u 22:39

• @ Natalie: ako nešto ne volim, uz zagriženi nacionalizam – to su upravo dežurni neduhoviti, prvoloptaški, površni lovci na nacionalizam – u tvom slučaju i lažni. Nema tu velike razlike između jednih i drugih, iako kažem, kod tebe niti to nije slučaj. Oboje paranoično iščitavaju i važu svaku riječ nekakvih “drugih”, na koje su se već fiksirali u svojoj otužnoj dokolici…. Kod tebe je taj kvazi-anti-nacionalizam tek krinka za nekaj sasvim drugo, naslušao sam se i točno takvih, iako imam normalne odnose sa “istokom”…
  Nemoj se ispričavati Riba, nemaš stvarno zašto.

  Nemetz • 31.03.2007. u 22:45

• e pa evo me natali imam osnovnu školu i ne ljubim previše braču srbe, ajde pitaj me zašto nabijem te nadobudna kravo, jel ima tko da te vaspituje na srpski način bre?

  a vaterpolo što je to uzbudljiv sport jebote………

  porta • 31.03.2007. u 23:31

• a meni se najviše urezala u pamćenje ona košarkaška reprezentacija kad je osvojila svj. prvenstvo u Beogradu, oko 1976., i to su bili čarobnjaci – Ćosić, Kićanović, Dalipagić, i danas se sjećam Zeke Peke, maskote prvenstva

  paor • 01.04.2007. u 00:05

• ja sam prosao tonu tih gostovanja i pun mi je kurac vise tih retardiranih gastarbajtera sto ni hrvatski ne znaju,a na tekme nam dolaze okiceni u crveno bijele kockice od carapa,znojnica,keckica….
  pitam u švabiji gastosa koji broj vozi do stadiona?
  DVE!!!!e mater ti,ni brojat do deset ne znas.
  e jebo te i mik i slavica i ostali klokani i svabe

  ultras • 01.04.2007. u 00:38

• Kako je odmah iskoristio Budu Vukobrata, majstor….

  Djetlić maltretira jablan • 01.04.2007. u 00:42

• uh…ta 1986., gledao to finale na odsluzenju uz prosvercani vinjak i niksicko pivo…znam samo da smo urlali…mislim da je i pjesma spontano krenula…ne znam, sve mi se to vraca kroz neku Maglu…:)

  Poljopankerdnik • 01.04.2007. u 01:27

• a mi se ubismo od placa

  Ivana • 01.04.2007. u 01:55

• a mi se ubismo od placa 🙂

  Ivana • 01.04.2007. u 01:56

• čula sam da si bili profesor, velika razlika profa – playboy… wex te tužil
  vanilla

  blogmasters • 01.04.2007. u 01:59

• Natalie…istina je istina.

  “…Jos nisam videla da je netko tako mlad, a toliko nacionalno zagrizen…”

  I am not a nationalist when I say I don’t see anything beautiful about serbs in Melbourne wearing a furry black četnik hats from WWII on their heads at a sporting event. That really is ugly. So too is ‘Ultra’.

  “…e jebo te i mik i slavica i ostali klokani…”

  ULTRAS, let me see if my “C R O A T I A N” is good enough for you to understand:

  Drzavljan Hrvatske. Govorim tri jezike….Engleski, Hrvatski i Međimurski ;). ‘Pun mi je kurac’ za tebe i ostali budale kao ti. Navijam za Hrvatsku, Klokani, čak i Hajduk. Ako hoću…čak i za tvoj nogometni klub….N.K. Drkanje. Sezona počne danas za tebe.

  Auf Wiedersehen…..MATE!

  Mik.

  Mik • 02.04.2007. u 08:37

• bili sam profa. i još sam u duši.

  ribafish – čovjek krnje jetre • 02.04.2007. u 08:39