U Đakovo se najčešće dolazi diviti prekrasnoj Katedrali, ili pak u mom slučaju na jedan od najboljih festivala craft piva u regiji, Senka hvala postojiš i ti i Black Hat Brewery! Dobro, i ako ste fan Živog Blata, ali oslušnuvši vox populi ovoga puta smo ipak došli isprobati što se to fino krije iza imena Loora, lokala uvučenog duboko u haustor u koji ulazite drito s đakovačkog korza. Pet friendly mirna terasica, sve nekako polako, milo, uredno i čisto, a ogromne plate koje su na rukama osoblja letale oko nas dodatno su nam pojačale apetit pa smo se ubrzo prepustili prijedlozima kulturnog i uljudnog konobara.
Bistro Loora je inače nastao 2019. i u početku prvo tražila smjer u kojem će se razvijati. I kad su taman pomislili da su ulovili tok, Corona ih je razveselila kao i sve ugostitelje svijeta, ali i pomogla da od klasičnih pizza (5-6 eura), ćevapa i burgera (4,5–6 eura) danas odmaknu prema ozbiljnijim i zahtjevnijim jelima. Tako danas ova jednostavna jela lagano odlaze s karte, a stvoren je ozbiljan, moderan jelovnik koji može zadovoljiti cijelu širu obitelj, ali i sladokusce i bonkuloviće. Naime, sada kvalitetnija i višeslojna jela gotovo potpuno dominiraju jelovnikom. Također, svakako treba pohvaliti i dopunski, sezonski meni koji prati namirnice vezane uz aktualna godišnja doba. Proljetni je jelovnik tako na izmaku, a što spremaju za ljeto, kao i novitete na vinskoj karti, saznat ćemo oko 10. lipnja.
„Najviše nam gostiju dolazi iz Osijeka, Našica, Broda pa čak i iz Zagreba. Ljudima iz većih gradova su naše cijene gotovo smiješne, a kako s porcijama nikad ne oskudijevamo (smijeh dok ja buljim u omanju piramidu koju konobar nosi za drugi stol), rijetko tko odavde odlazi gladan i nezadovoljan. Tako je s vremenom i promijenjena početna ideja Loore.“ govore nam u lokalu i naglašavaju da je tajna njihovog uspjeha (u 13.00 nema slobodnog stola) u namirnicama koje na sve moguće načine pokušavaju nabaviti iz okolice Đakova, baš poput mesa iz mesnice Iletić, koje doslovno nabavljaju – na placu. Na ulazu u lokal je veliki dry ager, idealan za selfije muške populacije…
Nakon neizostavne rakije dobrodošlice od obitelji Arambašić te dva koktela na bazi iste, uvodnu platu sa sirevima OPG Gašić i kulenom Obrta Palače iz Piškorevaca (želja im je gostima pokazati samo najbolje od cijele Slavonije) nevoljko odbijamo jer se čuvamo za s više strana hvaljene steakove. Ali tatarskome nismo uspjeli pobjeći. Veličine protutenkovske mine uz fino nariban maslac i taman tostiran domaći kruh idealan je za ljubitelje začinjenijih tataraca, a u prilog tome ide i brutalan prilog – hren s dodatkom domaće rakije, koju u malim količinama stavljaju u dosta jela, ipak smo u Slavoniji! Dakle, u malim količinama – fenomenalno, okus mesa i dalje na prvome mjestu, a ima i taj mini palež koji ostaje u aftertasteu, izvrsna ideja ako ste mrvicu otvoreni za istraživanje i niste tatar Nazi.
Pojeli smo i zanimljivu juhu od domaćih gljiva, jaku, povrtnu i gustu, a cijelo vrijeme smo od 12 pretežno slavonskih etiketa pijuckali jedno od najzanimljivijih i nepravedno podcijenjenih vina ovog kraja – Sontacchi Kitokret. Iako je uz tatarski bio malo u drugom planu zbog ljutine hrena, do punog je izražaja došao uz moje glavno jelo – ramstek s izvrsnim mladim pečenim krumpirićima (20 eura). Nismo imali sreće jer je dan prije “izgorjelo” tridesetak dry age steakova (6.60 eur/100 g), pa smo dobili mlado svježe meso, ali opet savršeno ispečeno i izvrsnog ukusa. Tanjur je uredan, lijep, dovoljno šaren i teško ga je počistiti… Od vina još izdvajaju lokalnog favorita, vinariju Milanović, ali gosti ipak najviše prepoznaju Korlat, jedinu etiketu na meniju koja nije iz Slavonije…
Ramstek nije imao sreće jer je play of the day ipak bio Kasandrin odabir, goveđi obrazi na kremi od mrkve, koji su tek za nijansu dobili priliku pred opakom konkurencijom u vidu domaće patke s mlincima. Sporo kuhano, odnosno grijano sous vide metodom desetak sati, ovo jelo ima tu toliko željenu sočnost i mekoću koja u kombinaciji s moćnim, gustim umakom ostavlja bez riječi. Dakle sjajno, iako bih možda radije kombinirao s krumpirićima, ali to sam ipak samo ja…
Maslinovo ulje uzimaju iz Solina, izvanredno bučino ulje iz Satnice đakovačke s OPG-a Janja Kišić, ocat od kupine Koprivčić je totalni hit, kruh i tijesto rade sami, na 110 sjedećih mjesta radi 17 ljudi i može se napisati kako smo posjetili vjerojatno najbolji lokal u Đakovu, kojem ipak nedostaje jedna stvar. Kako su pod ugovorom s Heinekenom, ne mogu držati Black Hat craftove, pa ovom prilikom pozdravljam Karlovčane i molim za ustupak!
Naravno, šalim se, ovaj sjajan đakovački craft možete popiti već u prvom kafiću do Loore, logično, ako vas u njoj ne dokrajče slatkim, vrelim tačkama s domaćim pekmezom, lava cakeom, sferom punjenom sladoledom (jako lijepo za snimanje dok vam konobar bijelu kuglu pretvara u vrelo-ledeni čokoladni desert) i nježnijim japanskim cheesecakeom.
Naravno, ima dana, Craft festival je tek u rujnu, ali Đakovo je predivno samo po sebi, nudi hrpu sadržaja za rekreaciju, inih sportova, toplica i koječega za posjetu u kasno proljeće i tijekom ljeta pa svakako naletite i napunite baterije u Loori. Obilne i kvalitetne porcije, ugodni i pristojni ljudi, najtoplija preporuka, vraćamo se uskoro probati dry age i patku uz još puno rakijica i Kitokreta!
Bistro Loora
Ulica Ivana Pavla II 5, Đakovo
Tel. 031 780 510
www.loora.hr
https://www.facebook.com/bistroloora
