Birtija Vrbovec: Savršena craft oaza s najljepšom terasom u široj okolici!

Je li itko ikad stao u Vrbovcu? Igrom slučaja, dok mi je baka još živjela u Križevcima, često smo prolazili kroz ovaj gradić, a prva asocijacija mi je bila – PIK. Mesožder od malih nogu, nema tu puno pomoći. No, da se u Vrbovcu krije jedan od najljepše sređenih lokala u zemlji, koji za bonus ima još ljepšu terasu okruženu s četiri voćke od kojih vlasnik radi rakiju dobrodošlice – to me je fakat iznenadilo.

A dogodilo se upravo to. Nikola Vidaković je početkom godine konačno uspio pronaći lokal, proširiti ga, urediti i opskrbiti samo stvarima koje je našao po vikendicama, podrumima i tko zna gdje sve ne, samo kako bi dobio ugođaj starinskog dnevnog boravka. I onog trenutka kad uđete u njegovu Birtiju, pogledate te kredence, ormare, kauč i ručno tapecirane stolice i fotelje, vrijeme kao da je krenulo teći u vašu korist, mir, laganica, fino nakrcan šank, točionici za craft pivo… Sve je tu spremno da zasjednete i zaboravite na brige.

Posebna je priča kutak pored šanka: „Taj je zaradio više od svih drugih stolova zajedno!“ za koji se sjednete i nekako samim tim činom imate pravo biti dio lokala i pričati o svemu s dečkima u smjeni. Nešto između Komiških konoba i londonskih pubova, ali ne za turiste. Dakle, skoro savršeno, osim jednog sitnog detalja, a to je Corona…

„Otvorili smo na početku Corone, nekako se digli, skupili ljude, poletjeli stvarno visoko, kad eto ti drugog lockdowna.“ pomalo flegmatično govori vlasnik lokala točeći zadnje litre piva prije nego što ih vrati Renatu iz Križevačke i ekipi iz Angeluša i Medvedgrada. Dan zatvaranja lokala smo tako obilježili ispijanjem domaćih rakija od višnje, kruške i šljive (koje smo kasnije išli i pogledati na terasu), zatim probali opjevani zelinski gemišt od kraljevine Puhelek Purek, i onda nastavili guštati u craftovima.

„Htjeli smo što je više moguće napraviti domaći štih. Od muzike koja je isključivo naša, do potpunog izbacivanja industrijskog piva i stavljanju naglasna na Križevce, Zelinu i što je moguće bliže pivovare, do tog nekog starinskog ruha. Tako smo na jednoj dražbi ne pitaj me kako uspjeli nabaviti 13 kino fotelja iz jednog Berlinskog kina proizvedenih 1950. godine.“ Priča nam Nikola dok kroz Birtiju defilira i mlado i staro, s guštom naručujući domaće sirupe i sokove s obližnjih OPG-a – toplo preporučujemo naranču i limun Vonić iz Popovače! Za ljubitelje koktela tu su specijalni miksevi koje su u Birtiji prvo nazvali imenima letećih medvjedića, a onda su ih pojačali i imenima – krava. Dakle, čisto veselje i zabava na nivou.

„Zakaj Birtija – krilatica nosi naziv “gradska društvena institucija” i sve govori. Oduvijek je utkana u našim navikama, rječniku, povezuje nas s trenucima i događajima kroz cijeli život i službeno ne postoji dok nismo mi krenuli. Većina momenata počinje i završava u Birtiji. A filozofija? Pa previše je domaćih dobrih stvari koje volimo da ih ne bi nudili i prodavali, a uz to u tome i guštali.“ nastavlja Nikola.

Šteta što smo naletjeli na dan nakon kiše pa terasa nije bila u funkciji, ali i ovako je baš gušt vidjeti ogroman trud uložen u dio grada koji sad ima svoj smisao i funkciju – ovdje su se nedjeljom održavali zabavni programi za djecu, a sve je nekako uredno, čisto, prozračno… Petci su namijenjeni živoj glazbi, uskoro se očekuju i napici bazirani na poludehidriranom voću, na stalaži su i moji omiljeni likeri i rakije Magdić, još samo fali da se složi nekakav roštilj ili kotlić (iako sve djeluje čak i preurbano za to), i Birtiju bismo željeli gledati u svakom kvartu u Zagrebu.

„Svi se pitaju otkud lova. Uglavnom, bez puno ušteđevine, i spremljenih kovanica bio sam uvjeren da će takav koncept i poslovni plan poduprijeti banke, institucije, zajednice pa i dobavljači. Na žalost, to je bilo potpuno krivo! Banke ne podupiru takve poduzetnike jer su im “prerizični”, institucije su rekle da uslužne djelatnosti nisu predviđene za kreditiranje, te dobavljači su otkazali ugovore jer je doba corone rizično za ulaganje.
Na kraju, supruga je digla kredit, dobri prijatelji pomogli s pozajmicama, od države smo za samozapošljavanje dobili dio za opremu i ostalo, mnoge vrijedne ruke prijatelja završile, a gosti fala Bogu prepoznali.”

Na žalost, do nekih boljih vremena, Birtija se morala pokoriti odlukama ljudi koji nam još neko vrijeme kroje sudbinu i sad čeka datum novog otvorenja.

„Jako smo se veselili Adventu jer smo pripremili posebnu priču. Uz Božićni duh krećemo s pripremama da 21.12. budemo spremni za slučaj da sve bude u redu i počnemo s radom. Bit će na otvorenom, i bit će dovoljno prostora da budu svi sigurni. No, kao i svi ugostitelji držimo fige da ovo završi.“ dovršava Nikola.

S nadom da će zadržati taj domaći, drugačiji, hrabar i stvarno šmek s fantastičnim početnim zamahom, pozivamo vas da što prije dođete i uživate u lokalu kakav još niste vidjeli. Kutak kraj šanka je rezerviran za mene, a i predbilježio sam se za kuhanje rakije! Dođite u najbolju Birtiju u zemlji!

„Na ovo smo iznimno ponosni. Djeca su bojala šalice cijelo ljeto, a roditelji i gosti su ih mogli kupiti, novac doniramo u Nazorovu za džeparac prvašićima.“ Završio je Nikola (gore na slici desno), a mi smo polako krenuli dalje, jer sad znamo zbog čega čemo drugi puta nadugačko stati u Vrbovcu.