Bilo je sasvim iluzorno zamisliti vikend u Baranji nakon uhuhu godina, a da se pritom ne oslobodi onaj podli mali hedonist u meni i ne krene u hransko i pićno osvajanje ovog divnog kraja.
No, nakon pozdrava s prekrasnim Vukovarom, i laganim mamurlukom od Walkowa, Valensa i Becker’sa, odlučio sam stvarno odmoriti, iako poznajem potencijale ovog kraja iz kojeg nitko nije otišao žedan i gladan. O kako sam se prevario…
Dakle, Baranja je predivna, one bogate šume, zlatno-zelene ravnice, krcate voćke i sela u nizu u bojama svim, uvijek su me nekako veselile i punile mi srećom moždani CV, ali brdašce iznad Suze na kojem se smjestila kuća za odmor Mali Anđeo, je korak iznad. Mir, tišina, priroda, kamin, jacuzzi, točka. Oslobađamo Dživu (oprostite na rupama, jamačno imate krtice u podzemlju), sjedamo na stol ispod šljive, pijemo istu i trpamo u sebe grandiozan doručak koji je do pola opisala Kasandra na Vilicom kroz Hrvatsku…
A onda uz kajsijevaču i jabukovaču (sve domaće, da ne bi bilo) dočekujemo zvijezdu dana, Milana Klibu koji dolazi s nagrađenim kulenom, puno priča, ali i setom za fiš te narezanih pet kila prvoklasnog šarana. Ovaj neumoran lik je usto i sjajan domar, majstor, ali i ono najbitnije – muzičar, a u svom duetu s gospođom Hranislavom svira za dušu u svakoj prilici. Fiš & sevdah to go, sjajno, sam fiš – fenomenalan!
Višnjevača, ruža, slatka kajsija (drsko preskačem travaricu), dolazi fish na stol sa specijalnim domaćim rezancima, otvara se Kalazić, Josić i posebno Kolar, čiji mi je sivi pinot najjače vino vikenda, te se gušta uz priče iz života, dogodovštinama, budućnosti. Uto pada na um sjajna ideja da odemo do podruma Kolar, koji je na deset minuta hoda, pa gnjavimo mladi par domaćina koji nam je na sve ovo spomenuto narezao pet vrsta kobasica i neponovljivu slaninu.
Nekako se vraćamo natrag, na još koju putnu, jer su vlasnici kuće uzeli još pet litara rosea i graševine Kolar da se nađe prije jacuzzija. Malo smo pijucnuli i smirili se, pa kad smo konačno ostali sami i ja se htio strovaliti u krevetac meki, krajičkom oka primjećujem potpuno opuštenu Kasandru kako baca grudnjak na livadu i poput mlade sočne srne trči pjevajući prema bazenčiću. Da, pili smo rose u jacuzziju. Uz manje ozljede od strane komaraca, uspjeli smo zaspati oko 22.00 nakon gledanja zvijezda i popravljanja Dživoštete, lik je uživao na najjače.
Kuća za ciroz… odmor Mali Anđeo je projekt Vedrane i Danijela koji su nakon puno poslova koje su radili i rade, odlučili napraviti oazu mira za sebe. Pa je onda i podijeliti s drugima. Pola sata vožnje od centra Osijeka, okružena pitoresknim Kneževim vinogradima i Zmajevcem, puna fenomenalnih lesnih surduka (kao pješčane bob staze) i skrivenih gatora, Suza je na kraju svijeta, pa ćete se do trgovine i benzina malo naputovati, ali primijetili ste da vam tu neće faliti ni dlaka s glave, pa se opustite.
Kuća je obnovljena, dotjerana, uvijek se može nešto za dodati, ali sve za uživanje je upravo tu. Isprika susjedima što smo malo obrstili vinograd i breskvu, ali nismo si mogli pomoći.
Kuća je udaljena dvije minute od asfalta, tri od centra Suze, petnaest od živopisne Batine i monumentalnog spomenika s pogledom na beskrajne šume i rukavce masivnog Dunava. Uz poznatu vinariju i restoran Josić, tu je i Piroš Čarda, Kovač Čarda, Zmajevac ima bazene i Vinski maraton, tu su i legendarni Gerštmajer, gigantsko Belje, ali i jedno mjesto koje zovu mekom perkelta.
Pa smo se nakon razgleda i kušanja u vinskim podrumima Čočić u vlasništvu i sa stručnim vodstvom predivne Vedranine majke Nade (podrumi su čudo, cigla, bačve, bijeli pauci, slasna graševina i cabernet sauvignon, a jedan je u autohtonom stilu koji se nije mijenjao zadnjih 200 godina!), zaputili u restoran Knežev dol.
Ljudi ne rade ponedjeljkom, ali za nas će kao na brzaka spremiti porciju perkelta da se odmorimo, i to je to. Da, ali ne i u Baranji. Pet sati i par jela i deserata kasnije, s obećanjem da definitivno dolazimo na peku, kokote, još perkelta i totalno oduševljeni gazdinim cabernet sauvignonom, nekako pužemo do kuće i prebrzo spavamo jer sutradan smo već morali doma.
Naš mješanac zerdava i marinca Dživo, definitivno nije htio natrag u Zagreb, ali već nakon pola sata ganjanja po livadama smo ga ulovili i strpali u Clija. Nismo se nešto odmorili, ali smo hedonizirali s divnim ljudima. A to danas toliko znači…
Dakle, Mali Anđeo apsolutno preporučujemo svima željnima odmora, vina, rakije, domaćih pekmeza, sjajnog ajvara i brda rakija i likera koji rade domaćini ili susjedi. Izdvajam upoznavanje s prvim komšijom koji se pozdravio i rekao, ja idem kuhati rakiju, pa navratite. Sve je komforno, moderno, sa sitnim detaljima, lavandom, patuljcima, košaricama, baš kao iz neke djevojačke bajke.
Domaćini su duša, kažu da se znaju i maknut nekad ako im se naglasi, ali nama je bilo tako dobro i spontano da i nismo imali potrebe naglasiti. Tu je TV, wi-fi, jacuzzi, klima, ventilator, jedino što nervira su od 8-19 muhe i od 19-8 komarci, ali zato su tu spirale, aparatići, dlanovi – pobogu, u prirodi ste!
Vinarija Kolar sa svojim podrumom je čudo, kao da ste na viteškoj svadbi, a broj sorti jedan od najjačih u Hrvatskoj, pa ćete imati što i kako kušati. Ne zaboravite da ljudi imaju dva srebra s Decantera! Restoran Knežev dol je prekrasna kućica usred šumarka s prekrasnim vlasnicima punih priča (Mišika Gerštmajer je ovdje Bog), i općenito – vrijeme je da planirate jesenske vikende. Mali Anđeo nazvan po anđelima koji su po legendama stvarno obitavali na tom brdu – svakako je savršen izbor. Ali pazite s cugom, mi nismo – i nije nam žao 😊
Više detalja na:
