Dok sam ja bio na poslovnoj pivici, Kasandra je odradila posjetu prijateljskoj i nesvrstanoj Venezueli u Preradovićevoj i napravila sjajan posao u prvoj sgerbačkoj areperi! Što je to, saznajte u reportaži s portala Vilicom kroz Hrvatsku!
Najveseliju i najšareniju obitelj poznatog glazbenika venezuelanskih korijena Ricarda Luquea, pratimo već nekoliko godina. Upoznali smo se na jednom od festivala gdje su spretno servirali svoje arepe, a sad je ta pokretna Arepera Maracay dobila svoju adresu – Preradovićeva 9.
“A repe? Repe? Što je to?”, najčešća su pitanja koja su se mogla čuti u redu gladnih znatiželjnika na Špancirfestu prije pet godina kad smo se prvi put susreli s ovim dragim ljudima i njihovom kuhinjom. Mi smo, naravno, bili jedni od tih znatiželjnika. Tad smo se prvi put susreli s ovim gastro čudom koje nam dolazi iz daleke Južne Amerike.
Što je arepa?
Pa krenimo prvo od misterija tih neobičnih “lepinjica” koje su nas osvojile na prvu. Arepa je jelo koje se radi od brašna bijelog kukuruza koji je prethodno kuhan. Peče se na roštilju te je iznutra mekana poput palente, a izvana hrskava i da, zove na još. Naravno, ne jede se ona sama, već se puni raznim prilozima, što mesnim, što vegetarijanskim.
Recepte je Ricardo donio sa sobom iz rodne Venezuele i zajedno sa svojom velikom obitelji već godinama pomalo uvodi arepu na hrvatsku gastro scenu. U novootvorenoj areperi će ova obitelj nuditi velik dio vegetarijanskih opcija uz one mesne, čak će i vegani doći na svoje jer su na nagovor jedne od kćeri u ponudu ubacili i jednu vegansku arepu. Sve arepe su, vjerovali ili ne – gluten free, što znači da smo dobili mjesto u gradu koje miri sve gastro entuzijaste željne dobrog zalogaja. U ponudi je čak i jedna arepa savršena za doručak, ona s jajima koja će se pripremati samo u jutarnjim satima.
Obitelj Luque naprosto želi da kad zakoračite u njihov mali svijet u Preradovićevoj, osjetite duh Južne Amerike i grada iz kojeg dio ovog veselog tima dolazi – Maracaya.
Ricardo je kao idejni začetnik preuzeo kreativni dio na sebe, a zatekli smo ga u zahuktaloj radnoj atmosferi dok je s najstarijim sinom Jorgeom, koji je iz Venezuele stigao da bi preuzeo odgovornost glavnog kuhara, odrađivao zadnje pripreme za dan na koji su toliko dugo čekali – otovorenje Arepere Maracay.
Jorge je glavni pomoćnik i Ricardovoj marljivoj supruzi Sanji koja organizira ovu veselu obitelj oko njihovog projekta. Naime, ovo je zaista obiteljski projekt u kojem su svoj obol dale i prekrasne kćeri zaraznog osmijeha, Isadora i Lucia, a okupljeni su oko zajedničke misije da Zagreb upišu na “Maparepu” – svjetsku kartu koja bilježi oko 500 lokacija na kojima se diljem svijeta ovaj specijalitet može pojesti.
Šareno veselo mjesto sa svega šest sjedećih mjesta krasi ogroman logo koji je zapravo Isadorin portret s jednog festivala, a za areperu ga je naslikala mlada venezuelanska umjetnica koja u Zagrebu studira na Likovnoj akademiji – Lucia Borjas.
Takva već vizualno vedra arepera, zamišljena je kao mjesto susreta i razumijevanja različitih kultura, a da se to najlakše doživljava upravo kroz hranu, najbolje znaju svi ovisnici o putovanjima u potrazi za lokalnim specijalitetima. U Venezueli arepe ne možete zaobići. Najpoznatije kao kraljice doručka, no jedu se uvijek i svugdje – od doručka do večere, za skromnim i raskošnim stolovima – one su sveprisutne.
Obitelj Luque u svojoj će areperi nuditi autohtone kombinacije po originalnim recepturama, tako ćete ovdje, između ostalog, moći probati Pernil – svinjski but sa slanim sirom, rajčicom i avokadom. Definitivno nam je ovo jedna najdražih kombinacija koja nas je osvojila prije pet godina. Reinu – kraljicu koja vlada punjenjem s piletinom, avokadom, majonezom i slanim sirom, smo također već imali prilike probati na jednom od festivala, a jučer smo isprobali i Pabellon – arepu punjenu trganom junetinom, crnim grahom, slanim sirom i platanom – slatkom bananom. Moramo priznati da smo prvi put probala platanu, a u ovoj kombinaciji, predviđamo joj zvjezdani status.
Šesnaest je kombinacija u kojima možete uživati, sigurni smo da će svatko pronaći nešto za sebe, a jedna od opcija će oduševiti izbirljive – složi svoju arepu. Naš Zvonimir je odmah iskoristio ovu opciju i u svoju arepu ubacio dvije vrste sira i dvije vrste mesa. Možemo samo reći da smo stali na tren s pitanjima i fotografiranjem dok smo mljackali i uspoređivali čija arepa je bolja. Doista je trajalo samo tren jer smo ovaj slasni obrok brzinski smazali i usput si dodavali šest različitih umaka koji se, naravno, rade u areperi i zaista su čarobni, a već nam se pripremala još jedna namirnica koju do sad nismo probali – juka. Naime, na meniju se nalaze i mala jela među kojima je i pržena juka, nešto poput sveprisutnih krumpirića, ali ipak s drugom teksturom koju stvarno morate probati.
Tu je i već spomenuti prženi platano s mesom i sirom, ali i empanade. Pržene inačice arepe su zatvorene u polumjesece i punjene s dvije vrste nadjeva – mesnim i vegetarijanskim.
Mislili su oni i na obožavatelje slatkog te nude dva deserta, tradicionalni venezuelanski Quesillo – južnoameričku inačicu rožate koja se radi s kondenziranim mlijekom i Sabor canela, flan s cimetom koji nije izvorno venezuelanski, ali je južnoamerički i našao se na meniju jer, citirat ćemo Sanju koja nam je rekla jednostavno: “Bilo nam je fino”. Zalili smo sve s iznenađujuće osvježavajućim domaćim sokom pripremljenim od melase i limete, a bit će ovdje u ponudi uvijek nekih sokova od tropskog voća.
U toj se užurbanoj atmosferi pred samo otvorenje nije osjetio ni tračak napetosti pa smo za kraj morali priupitati koja je tajna, kako uspijevaju zadržati vedar duh i osmijeh čak i u ovako stresnim situacijama.
Sanja se slatko nasmijala i iskreno nam priznala da je bilo dosta intenzivnih trenutaka gdje su morali sve snage uprijeti u pronalaženje zajedničkog jezika što u ovoj dvojezičnoj obitelji nikako nije lako. Svi su različitih karaktera, a to po pritiskom ovog tipa dolazi do izražaja. Sanja nam je samo rekla: “Ako smo preživjeli 25 godina braka, preživjet ćemo i ovo!”.
Najveća prepreka koja se trebala premostiti u ovom odnosu ekonomistice i umjetnika bili su – normativi. Sanja nam je nahvalila svog supruga kao vrhunskog kuhara koji i doma za svoju obitelj priprema božanstvene recepte, no rijetko ih može ponoviti. Umjetnički duh ovog glazbenika, naime, ne poznaje normative i kako nam ga je Sanja kroz smijeh citirala: “Nije u mojoj naravi misliti na normative!”.
Srećom su ova rođena Zagrepčanka i njen suprug i kod ovog sitnog problema uspjeli sresti se na pola puta pa je sve savršeno spremno za današnje veliko otvorenje koje će, sigurni smo, biti više nego uspješno.
Svoje arepe možete potražiti svakim danom od 11 do 22, a vikendom čak i do ponoći na adresi Preradovićeva 9.
Potražite više informacija i na njihovim društvenim mrežama Instagram i Facebook.
