Alkos među Alkosima!

Prvo osvrt na dvije reklame.

Konačno su ukinuli onu kokakolinu s retardiranom familijom ljudi-tapira koja je trebala bit smiješna, a bila je jadnija od onih starih za čipičips.

Ali zato nisu ukinuli onu na kojoj frajer od kosturaste plavuše erektira na njezin pazuh.

Ni one u kojima su stomatolozi izrazito ružne žene, ni one u kojima mali gologuzi Kinezi i osjetljivi vrtni patuljci majkama i velikouhim ženama govore kako nešto smrdi, ni imbecilnu Dorinu općenito, ni čuđenje hrvatskom Lutrijom (dva milijuna kuna, dva milijuna kuna, dva milijuna kuna!?), ni onu poluinvalidnu animiranu ženu sa sjebanim kukovima koja reklamira Lanteu a da i dalje niko ne zna koji je to penis…

So.

Nije mi nikako jasna ona u kojoj taban Duška “puf-pant-oink” Ćurlića razgovara s drugim tabanom nešto o drvima.

A još mi je manje jasna ona di zgodnoj ženi posjetnicu sažvaču pokretne stepenice.
I onda joj se nudi genijalna mogućnost da pošalje sms: ime sleš prezime ljestve adresa smeš ulica grad lojtre rijeka sereš jmbg najdraža boja i broj će joj stić za sekundu…

Alo, eeej…

Pa sam pomno pratio kako komentar deklinira rukometašicu koja se preziva Gaće.

Prilika za Gaće, prekršaj nad Gaće, pala Gaće, lopta do Gaće…

Iako sam gledo tekmu do kraja – ipak nije rekao – Gaće na glavu…

Damn…

A onda se sjetio da nisam donio osvrt na prijateljski posjet i upoznavanje s Čačinačkim Alkosima.

Dakle, u Čačincima, tom rodnom mjestu Bobikinom, čije plodove (leberica, krvavice, vino, čvarci) još brstim, postoji košarkaški klub Mladost.

Postoji i nogometni, al to sad nije bitno.

Oni su neka loša liga, neće ni ić u višu jer imaju dvoranu u kojoj se ni Žak ne bi mogao protegnut (kao što vidite, malo je sjebato pucat tricu s krila…),

By ribafish

ali HDZ je obećo novu, veću i ljepšu dvoranu mjesec dana prije izbora, pa ko zna…

Anyway, ovom su prilikom igrali

By ribafish

protiv ekipe Tenja i razbili ih u jednoj ne pretjerano zanimljivoj utakmici.

Koja je završila s 49 razlike.

Bit je u tome da je meni tamo zbog atmosfere bilo sjajno. Kakva Cibona, kakva štreberska kazališna publika koja plješće samo kad ih snima kamera…

Ekipa je pjevala, zajebavala se,

By ribafish

By ribafish

lokala van dvorane (dakle tri metra od terena, ali ipak izvan vrata koja označavaju kraj iste i početak hodnika), u poluvremenu podijelila cugu s igračima koji su kroz jedina vrata išli na zahod, kad su poveli s 50 razlike počeli navijat za protivnike, cijelo vrijeme podjebavali igrače i bodrili ih kad bi trebalo stisnut…

I poslije se svi zajedno zapili u Defu iz kojeg naravno nemam slike ali ih možete nać na bobika.blog.hr kad ga dignu.

Kako igraju u regionalnoj ligi, tako idu i na sva gostovanja udaljena par kilometara i tamo loču s drugim ekipama.

Svaki vikend je neki muving.

Kad nema košarke, ima nogometa.

Nema nasilja, nema sranja.

Pitam Bobiku da di su komadi, čirlidersice i to.

A on me pogleda i kaže – otkud da znam, pa oženjen sam!

Jebate, nemaju love, plaće male, glavna cesta im prolazi kroz sredinu mjesta, država ih jebe i zakida, a ljudi tako sretni i nasmijani i pjevaju i zajebavaju se i stalno su veseli.

Koliko te nekad sputava veliki grad…

Hvala Alkosima na gostoprimstvu, pozdrav Kecu, Tocu, Bobiki, kao i najstarijem Alkosu (sretan rođo!)

By ribafish

te najvišem Alkosu (i predsjedniku!)

By ribafish

i velika isprika Saneli što sam slučajno razbio čašu u Papilonu,

By ribafish

dok jedva čekam dvoboj protiv Orahovice!

—————————————————

PS:
Pomoć za rješavatelje nagradne igre «Osvoji više taj CD Cartera u izdanju Dallasa»

Dakle, stih koji pjeva Sandi Cenov a ima veze s njegovim stanjem kad izađe iz bazena je u pjesmi «Nebo».

Aj sad!