U pet radnom asocijacija o Puli na tri sata dugom putovanju od Zagreba, ovo malo mozga mi je projiciralo: Arena, Mate Parlov, Uljanik, KUD Idijoti i Elvis Scoria. I sve se ispunilo, Kasandra je prvi put vidjela svu ljepotu grada na sedam brežuljaka, ja sam se slikao s kipom Mate Parlova (koji uopće ne liči ni na boksača ni na Najvećeg – više je Richard Gere u srednjoj fazi), stali smo ispred polu i zatvorenih legendarnih kluba i brodogradilišta, a onda sam se u šetnji centrom grada nakon 17 godina, slučajno ga srevši, i javno ispričao Scoriji zbog revne lektorice u Kliku. Duga priča, jednom uz pivu…
Sreo sam Foku, Burića, one ribare s kojima sam se napio na Klik patroli, nadisao se joda i bogami fino najeo i napio, jer je to upravo i bio povod. Jedan od organizatora Adventa u Puli, Kiki, lik s kojem sam odradio barem petnaestak gostovanja s repkom prije nego što sam se skinuo s nogometa, pozvao je Tri Praščića da pogledaju kako ove godine izgleda ponuda predblagdanske zabave na vrhu Istre.
A tko smo mi da to odbijemo, pa smo sjeli u Clija, naoružali se čipsom i rum pločicama i uskoro se divili kako se Pula izgradila i proširila od zadnjeg posjeta. Smjestili smo se u apartman u samom centru i spustili u matičnu birtiju, Old City Bar iz koje smo planirali sve pokrete, što je u Puli apsolutno jednostavno, jer je sve na 6 minuta.
Advent u Puli ove je godine proširen na više lokacija, pa se kućice protežu skroz od klizališta na Forumu, preko parkića do trga ispred Old Cityja sve do Korza / Giardina gdje stoluje Mate. Nije kičasto, ima svega za svakoga, gužve nisu prevelike, a ljudi ima taman toliko da je i Dživo našao frendove, i da se nitko nije žalio da je naporan.
Rijeke ljudi u svim smjerovima teku kako prijepodne, tako i do 22.00 kad sve nekako utihne i mirno se povlači u stare pulske uličice. Pula je sve manje vojni i industrijski grad, a sve više turistička meka, a s ovakvim pristupom sve može biti samo još bolje.
U kućicama ima više slatkog nego slanog programa i sve miriši na vafle, panetone (koja je množina od panetona, ima li ovdje gramar nazija!?), ali kako znate mene, prvo smo stali na Ombolino, odnosno brioš s pečenim ombolom i ribanom Granom Padano. Smještena preko puta legendarnog Uliksa gdje se jednostavno mora piti prva jutarnja kava i slušati tračeve, Uliksova kućica nudi i burgere i pršut i izvrstan gin Sette Monti, citrusan, moćan, mirisan, u vrhunskoj ambalaži, i to u kuhanom obliku.
Nasmijano ugodno osoblje, glazba sa stejdža, masa ljudi, sjajno za početak. Otišli smo se javiti onom zgodnom visokom liku nevjerojatne mirnoće i kreativnosti, Draganu s 321 kuhaj i njegovoj prezgodnoj Verici, popili smo kratku pivicu, nasmijali se i išli leć jer je bilo kasno.
Ispred Old City Bara je bio tulum na otvorenom, unutra party kao da je 1989., a nismo propustili priliku da se slikamo s hrpom medvjedića na ulazu. Dobar početak!
Drugi dan je nakon kavice i šetnje obalom, pored Arene uz nabrajanje posjećenih koncerata i onih koje sam i sam u njoj pjevao sa zborom, do penjanja na Kaštel i obilazak oba Uljanika, simbole rocka i panka i borbe radnika protiv zlih kapitalista, a onda smo poprilično gladni zasjeli kod Morisa i supruge mu u Vodnjanku.
Konoba nema veze s onom u Vodnjanu i Zagrebu, a na tridesetak sjedećih mjesta se od 1985. godine ovdje služi samo najbolja riba i meso u podjednakom omjeru. Od stare marendarnice ovo je mjesto preraslo u lokal koji drži cijenu, ali za nju dobivate samo najbolje.
Nakon fine riblje juhe (Morisa smo upoznali ujutro na marketu s dvije vrećice ribe za danas), jedemo miks te iste svježe ribe i glavonožaca te pirjanog boškarina mog života. Kakvo mekano, mirisno i sočno meso, za svaku preporuku.
Vlasnik Moris kuhanje prepušta kuharicama, a sam se osobno brine za kolače, tako da smo uživali i u vrućoj čokoladnoj torti i cheesecakeu na bazi lješnjaka. Izvrsno nam je prijala kupaža Damjanić, koju sam upravo sada zamislio u čaši i malo zaslinio… Kako su tek nedavno uz Tač i Vinko i oni među prvima tako počeli raditi kopuna, a nismo ni probali platu sireva na koji je jako ponosan (Kumparička, Latus, Perčić…) obećali smo se doći i ubrzo. Tradicija i kvaliteta, svaka čast.
Kad smo već počeli s vinom, a nije nam bilo usput ići do Marčane, odnosno Krnicu i Rakalj gdje su vinogradi i podrumi Doriana Šegote, on je s vinima došao u Old City Bar. I onda je počela priča o jednom ribaru koji se uz svoj posao zaljubio i u ekološki uzgoj vinograda, pa sad radi i jedno i drugo s tolikom ljubavlju da smo se oduševili.
Kad vidite Dodine čvrste, od mreža i zemlje ispucane ruke, odmah vam je jasno da ovaj čovjek živi to što radi, pa smo sljedećih sat vremena samo slušali i pijuckali vrhunska vina. Čovjek trenutno ima tri sorte, malvaziju, merlot i refošk (koji rijetko rađa, ali kad rodi…), i svega pet etiketa.
Svježa malvazija i merlot su za kućnu upotrebu i lagano ih povlači iz butelja, a nakon prve berbe 2017. i nekoliko godina na tržištu, Doriano je odlučio sve odležati na dulje vrijeme, pa smo tako uživali u barikiranoj malvaziji 2019., merlotu također iz 2019., i nevjerojatnom desertnom slatkom vinu od biranih bobica malvazije iz 2018.
Malvazija je jaka, ozbiljna, ima još vremena za nju, kao i za merlot, ali iako će biti bolji za godinu dvije, nismo mogli prestati upijati divnu tekućinu tamno crvene boje arome jagoda, borovnica i koječega šumskog.
Svega 6.000 litara vina iz ručno čišćenog vinograda, u suradnji s prirodom, dotjerano od ruke poznatog porečkog enologa Marija Stavera, garancija su jedne velike priče. A kad vidite živost i zaljubljenost Dorianaa u plodove svog truda, samo ćete skinuti kapu i duboko se pokloniti. Upamtite vina Šegota, u njima je sve dobro…
Tko kaže da pivo ne ide uz ribu? S tom pomisli su se suočili Siniša Pavlović Čiči i Josip Urti, frendovi od djetinjstva koji su loveći ribu i roneći došli na ideju da mogu imati riblji fast food i tako jednog dana iz Medulina pokrenuli Street Sea Food Hook & Cook.
Sve je počelo idejom 2013., zatim 2016. festivalom na kojem su u svome Medulinu ribu predavali na ribaricama, onda su poharali medulinski Beer Fest i nedavno otvorili i lokal između Foruma i Zlatnih vrata nasred ulice Sergejevaca, odnosno pulske žile kucavice.
Cijene nisu male, ali Čiči ima plivaricu i većinu ribe sam donosi u kuhinju, tako da smo uživali u fritu mistu, prženim lignjama i srdelama, tuna burgeru, pohanoj skuši i svemu lokalnom. Ukusno posluženo, mirisno, friško, izvrsno. A imaju i maleni concept store na 10 metara od lokala, preko ceste!
Naravno, uz veći izbor vina, svi smo pili u obližnjem Vodnjanu skuhano pivo Fabrika Bire i zaključili da je kombinacija blond alea i frigane ribe dobitna, da je grand ale bolji za solo pijuckanje, a na kraju mi je IPA za desert legla kao melem na ranu! Gorko i moćno, kruna pivovare, barem meni.
Fabriku Bire je pokrenuo poznati novinar Andi Mošnja s prijateljem i potražnja je tolika da jedva stižu sve pokriti, ali mala pulska craft scena treba vjetar u jedra, pa se nadamo da će uz pomoć lokalne ekipe ova priča zaživjeti. Osim u Hooku i Old Cityju, Fabriku imate priliku probati i na Draganovoj kućici tijekom Adventa.
Za kraj smo morali probati i Ronovu kućnu perverziju, na kućici ispred Old Cityja gdje Kikijev brat, inače vlasnik puba, ima i kućicu na kojoj modificira recepte iz svog lokala u susjednoj ulici u kojem preko toplijeg dijela godine rade pizze i burgere. Uglavnom, jako dobar burger s Miškovim pecivom (iz Sasveta!!!) i mekanim nježnim mesom te ćevap u tortilji punjenoj kapulom i kajmakom!
Nakon što je Tač izletio s ćevapima na Fuliranju, ovo potvrđuje moju teoriju da su dobri ćevapi ozbiljna hrvatska fast food priča koja nije dovoljno iskorištena. Puljani nose cugu sa sobom, pa nas je Olga počastila i svojim limoncellom nasred trga, a onda smo u Old Cityju popili putnu Fabriku i ostavili pulski Advent mlađima…
Izvanredan burek pored Marketa na Giardinima, na Marketu živa glazba, sunce i petnaestak stupnjeva, uredna ribarnica, brdo ljudi… Teško nam se oprostiti od centra Pule, ali morali smo ići i u šetnju na Verudu malo dobiti boju pa polako za Metropolu. Sjajan vikend i punjenje baterija,a nismo probali niti petinu stvari na Adventu, a o gradskoj ponudi da ne govorim. Mislim da sam vas uspio nagovoriti na posjet Puli, nadam se da ćete se i vi ovako provesti!
