Gorski kotar je neodoljiv, oduševljava svojim mikrolokacijama koje su budućnost kada će se zemljište u ovom dijelu zemlje uskoro kupovati Bitcoinima i suhim zlatom!
Iako je Gorski kotar jedinstveno zemljopisno područje, može se podijeliti u tri karakteristična dijela. Zapadni dio gravitira Rijeci i Hrvatskom primorju, istočni Karlovcu i Zagrebu, dok se Sjever zbog slabije prometne povezanosti razvijao pod utjecajem Slovenije s obrtništvom, drvnom industrijom i malim kućnim obrtima. Devedesetih se događaju velike promjene i nakon brojnih krivih poteza u privatizaciji te se gašenjem starih industrija dovodi do nestanaka radnih mjesta i iseljavanja stanovništva.
Danas se putem turizma to pokušava ispraviti, niču apartmani, kuće za odmor, razni sadržaji i naravno restorani i OPG-ovi, pa smo nastavili s obilaskom ove tihe, nepravedno zapostavljene, prelijepe regije na granici sa Slovenijom, Likom, Primorjem i Karlovačkom Županijom. Ukratko, Gorski kotar je svijet za sebe, koji vas od srca zove u goste…
OPG Jurković, Tršće
Za Tršće su uglavnom čuli planinari i veliki zaljubljenici u istraživanje gorskih krajeva i općenito – ljubitelji nepatvorene prirode. Dakle, pišem si velik minus jer sam ovom prilikom prvi puta čuo za ovo mjesto vrijednih ljudi i divne prirode koja ih okružuje. Ali džaba ti prelijepe prirode ako ti dođu gosti i ti im nemaš što za ponuditi. Pa kako smo u prošlom tekstu spomenuli nevjerojatnog Alena Leša i njegov set kućica za odmor i svakojakih veselja, u tom istom Tršću, samo par kilometara dalje, u drugom dijelu mjesta pod imenom Srednja draga živi žena koja je prema kazanjima glavni „krivac“ što ovdje turizam uopće postoji!
Upoznajemo divnu damu u najboljim godinama koja se 1984. godine odvažila u turističke vode, danas je alfa i omega OPG-a Jurković s divnom kućom za odmoru, pansionom, sanjkalištem, kuhinjom. Općenito jedne divne priče koja vas očekuje u kući iz koje uvijek vijori dim, jer se ovdje stalno nešto kuha i radi. Mirjana Jurković ovdje naime već dugi niz godina ugošćuje ljude, putnike, namjernike, sve one koji uživaju u čarima Gorskog kotara i svemu što im on pruža.
Dočekuje nas s osmijehom i tolikom količinom hrane da bi nahranila sedam patuljaka i Snjeguljicu u tri smjene! Na raspolaganju joj je deset soba, još par kuća za odmor, gradi kamp, a kad nije u sobama ili kuhinji, ide okolo i skuplja bilje za čajeve, kupine, gljive, sve…
Mirjana je osnovala udrugu iznajmljivača s planinarskim društvom Kamenjak i organizira susrete planinara Balkana. Žena je čudo! A tek onda slijedi oduševljenje. Za doručak su došli štrukli sa sirom preliveni kombinacijom pečenog špeka, kobasica i čvaraka, pašteta od svježe pastrve iz Čabranke (gdje si sada, Leo Di Caprio…), krumpirova palenta s domaćim kobasama i zasekom. Da ne bismo slučajno ostali gladni, tu je i fažol s kupusom, sve karakteristična klopa za ovo područje koje uključuje i dio Slovenije uz granicu.
Žena je, da ne zaboravimo, iza kuće postavila reflektor za noćno sanjkanje, sugerira da odemo na jahanje, u lov, ribolov, a s članovima udruge gradi i stazu za skijaško trčanje po uzoru na obližnji Mrkopalj i fenomenalnog sportaša Jakova Faka. Da, jedemo finu štrudlu, žicamo recept za vučeno tijesto za štrukle i ozbiljno planiramo podići spomenik ljudima poput Mirjane i Alena. Da ih dovedemo u Zagreb?
OPG Jurković, Tršće
Srednja draga 11
Kontakt: Mirjana Jurković 098/426915
mirjana@apartmani-jurkovic.info
Restoran Eva, Lokve
Šetnju cijelom dužinom oko Lokvarskog jezera ostavljamo onim najizdržljivijima jer je jezero veliko, ali kupanje i izležavanje po sunčanom danu u svježem i čistom zraku svakako pomaže da zaboravite na svakodnevne gradske brige. Naravno, kad jednom zasja sunce.
Lokve odavno pamtim po savršenim žabljim batcima i plivanju u jezeru nakon osvojenog veteranskog prvenstva daleke 2002. godine, pa se i opet stidim što se ovdje ne pojavljujem češće, pogotovo zato što sam tihi obožavatelj tih pohanih delicija koje ovdje žive i krekeću u izobilju. Naravno, kad se ja na nešto nabrijem, onda to zabrane, pa se tako uz zaštićene trpove, ježince i još neke stvari ni žablji kraci ne mogu nabaviti u Hrvatskoj, i onda to teška srca i poštujemo.
Pozdravljamo se sa žabama koje skakuću u jezero i dolazimo na brdo pred lijepo moderno zdanje s hrpom prekrasnih terasica koje gledaju na jezero. Mlad, a vrlo elokventan konobar / sommelier nas dočekuje s lijepim riječima dobrodošlice i uvodi u svoj ugodan i kulturan svijet preporuka u kojima spaja jela s menija s vinima iz više regija Hrvatske. Gorski kotar je jednostavno prehladan za vinogradarstvo i preostaje vam se prepustiti nečemu iz ostatka Lijepe naše. Ovdje je to dovedeno na najvišu razinu na našem putovanju, a tada nam se za stolom pridružuje i mladi chef Mario Šubat koji je odlučio napustiti siguran posao u pizzeriji u Zagrebu, preseliti s obitelji u Lokve i nastaviti posao koji je davno započeo njegov djed.
Snijeg, nanosi, udaljenost od namirnica koje su neophodne za posao, sve to nije bilo dovoljno da ih spriječi da započnu novi život i u Lokve donesu dašak metropole i Europe i započnu jednu kvalitetnu priču koja doista daje još ljepšu sliku posjeta Gorskom kotaru. Evini tanjuri su lijepi, precizni, senzualni i fotogenični. Jela na njima su sjajna, zanimljiva, vrijedna pažnje i jednostavno se stopite s okolinom uživajući u svemu što pruža ovaj gorski kraj.
Eva radi tijekom cijele godine, osim kad je prehladno za sjedenje na terasi pa bolje zvrcnite prije, ime je dobila po baki, a otvorio ju je djed koji je u gorje iz Primorja došao zbog srca. Počinjemo lokalnom rakijicom Arbanas za koju smo se predbilježili s prvom sljedećom posjetom, a onda kreću bakanalije u vidu predjela – lovačke paštete s pekmezom od luka i dimljene pastrve s hrenom uz žlahtinu Gospoja. Kruh i većina tjestenine se rade u kuhinji, sezona se prati što je više moguće (jagode, šparoge i pogotovo vrganji), a na prvom su mjestu ipak specijaliteti od divljači.
Pinot noir Krauthaker je tako poslužen uz gulaš od divljači Eva, a pojeli smo i sjajan lungić od vepra! Uz dvadesetak vinskim etiketa ima i Paulanera, pa možete i prenoćiti u dvije sobe ako pretjerate, iako će i šetnja biti sasvim dovoljna. Za kraj, tu je najfotogeničnija štrudla našeg putovanja, rudarski crna zlokobna ljepotica s borovnicama, kisela i moćna poput neke šumske kraljice.
A imaju i čokoladni biskvit s ukuhanom jagodom, i muškat, i šetnja, samo šetnja… Brutala, čim grane sunce, pođite na miks svježeg zraka i visoke kuhinje Marija Šubata, slobodno me poslije nazovite i zahvalite…
Restoran Eva, Lokve
Gorski raj 4
Kontakt: Mario Šubat
051 270 500
https://eva.eatbu.hr
https://www.facebook.com/RestaurantEvaLokve
restaurant.eva@gmail.com
Konoba Volta, Fužine
Ako je nešto na ovom putu bilo nezahvalno i nepošteno ocjenjivati, onda su to Fužine, koje su ipak najčešće duboko urezane u nepca i glave ljudi koji puno putuju ovim krajevima. Dakle, za njih ste svi čuli i vjerojatno i bili tu, ali mi smo nezaustavljivi! Parkirali smo na igralištu pored jezera Bajer i otišli prošetati naše vjerno pseto, upoznali još desetak šetača i pustili misli na pašu uz sjećanja na neke davne godine na pola puta između šume i vode.
Golemi most kojim prolaze automobili tu i tamo podsjećaju na surovu realnost i skori povratak tamo gdje u mašini provodimo većinu života, ali nakon par koraka već si u tišini, s pticama, okruženi bogatom faunom. Punih baterija dolazimo u stari, svima poznat restoran s kamenim voltima u kojem nitko nikad nije odbio štrudlu…
Upravo do te poznate štrudle je dug put popločan dobrim namjerama majke i kćeri iz obitelji Korica koja ne samo da drže ovaj lokal godinama, nego su u nedostatku kvalitetnih namirnica pokrenuli i vlastiti OPG par kilometara van Fužina u koji su se na koncu i preselile. Zgrada datira iz 1839. godine, lokal od 2002. a imaju deset soba i mali ranč na OPG-u.
Riješen da ne pojedem puno i samo uživam u savijači, čim smo sjeli bivam suočen s kuglicom u vidu predjela koje mi je toliko neodoljivo zamirisalo da sam se predao i zagrabio nožem. Zaseka s puno češnjaka. Kako možeš sitom i umornom muškarcu od 50+ godina ponuditi nešto toliko neodoljivo i savršeno spravljeno, kako!? Lakoćom koja oduševljava, baš kao i pršut od jelena i konja te kulen od vepra pa i sir s OPG Miščević na istoj plati. Dakle, izvrsno!
Nakon toga je, kako to već i doliči ovom restoranu kojoj je divljač na prvome mjestu, uslijedio medvjeđi but u saftu od šumskog voća s tri vrste kućnih priloga. Slika govori više od riječi, njoki, kroketi i lovačke knedle. Čudo! Popularna je i janjetina i teletina na starinski, pod pokrivom, a Kas je zapisala ime OPG-a otkud janjetinu nabavljaju i restorani s Michelinovom zvjezdicom, ali vam neću odati tajnu jer se čuvamo za Gorski kotar nastavak. Uz tradicionalne specijalitete, igraju se i s BBQ rebricama s domaćim umakom, a chef Miloš Radojčić uza sve navedeno radi čak i štrudle! Uz klasične, tako radi i sexy varijantu (provjerite sami) i one s kupinom, koje su ispale totalni hit!
Štrudlu smo na kraju dočekali slomljeni i s neznatnim kapacitetima, a opet se našlo mjesta i za nju… Vina kuće dolaze iz sjajne vinarije Pavlomir, pili smo žlahtinu i nježan, mekan cabernet sauvignon. Ugodno, nekako monumentalno i dostojanstveno pod tim voltima, zaseka bogova, obilate porcije, najdublja isprika što je Dživo zakopao kost u cvijeće…
Konoba Volta, Fužine
Franje Račkoga 8
Kontakt: Renata Korica – 098/291-964
https://www.facebook.com/konobavolta
korica.renata@gmail.com
Bistro Kamačnik, Vrbovsko
Nedavno smo u ovom prekrasnom mjestašcu posjetili učiteljicu, blogericu i fotografkinju Valentinu Vukadinović kako bismo snimili kuharicu s početka prošlog stoljeća i uživali u društvu nje i njenog supruga. A i pojeli sve što je Vanja spremila, domaću šljivu nismo odbili… Nismo se tom prilikom uspjeli spustiti do Kamačnika, ali ako niste posjetili ovaj kanjon tek nešto više od sat vremena vožnje udaljen od Zagreba, onda je krajnje vrijeme da se upoznate s ovom divnom, tek malo taknutom prirodom.
Turizam Kamačnika se uz zimsko sanjkanje, bazira na sat, sat i pol šetnje uz brzake, mostove, zelenilo, mističnu prirodu, i kad dobro izgladnite – sjednete u istoimeni restoran. A ovdje vam se nudi baš sve što vam je ikada palo na pamet. Bistro Kamačnik je mjesto široke ponude namijenjeno turistima od onih koji su samo za kavu i štrudlu, do onih koji će samo smazati mesnu platu i zasladiti je i opet štrudlom. Koje su ovdje naprosto ogromne. Mislim da još imam pola jedne u frižideru…
Kako nikako nismo bili za platu i pošto smo htjeli pojesti nešto što nas asocira na šum bistre zelene vode koji ovdje vjerojatno nikada ne prestaje, uskoro smo uživali u pastrvama koje, doduše ne dolaze direktno iz kanjona nego iz obližnjeg uzgajališta, i totalno su nas ubacile u neki riječni blues. Restoran radi catering, puno kolača, kremastih i tvrdih koji putuju i do Zagreba i na more, ali ponajviše je poznat upravo po šetnji za obitelji i ljude kojima je priroda na prvome mjestu. Ljudi iz daleka dolaze na njihov roštilj, gulaše, organiziraju gljivarski vikend i ovdje nekako nikad nije dosadno.
No, zanemarismo sjajne pastrve, pohane, pečene, s krumpirom ili pečenim povrćem, nekako te vraćaju u filmove o kolonizatorima koji su puno više od nas morali živjeti s prirodom i od nje. Baš kao već spomenuti di Caprio kad je dobio Oscara, ali ovo je puno prirodnije i ljepše. Vikendima krcato, preko tjedna idealno za zelenilo kojim ćete zamijeniti sivilo koje vam je uglavnom u mozgu, strku s mirom, asfalt s prirodom… I uza sve klasične, imaju i štrudle i s jabukama i orasima. Dakle…
Bistro Kamačnik, Vrbovsko
Željeznička ulica 8
Kontakt: 051 896 6 957
jarunidejainfo@gmail.com
https://www.facebook.com/bistro.kamacnik
OPG Jurković, Ravna Gora
Iskreno, na kraju putovanja smo čitajući plan puta zamišljali da dolazimo u nekakvu sitnu malu trgovinu u malenoj Ravnoj Gori, ali i mjesto i pogotovo OPG Jurković su nas zauvijek osvojili. Ravna Gora, Meka drvne industrije, nakon propasti Radina i dolaska Talijana s novim pilanama je puno veće mjesto nego što očekujete, a kuća obitelji Jurković djeluje poput najmodernijih zaprešićkih zdanja poznatijih pod nazivom Kanadske kuće ili nekako slično. Velika obitelj nas je dočekala, uvela u svoj dom, Dživo je netom pojeo dvije igračke od pesa koji bi pojeo njega da ga nisu sklonili na vrijeme, a onda smo nakon sat proletjelog vremena konačno počeli pričati i o onome zbog čega smo došli – prepeličjim jajima…
Uzgoj prepelica odvija se u garaži iza kuće, i u biti je samo hobi uz stalne poslove, a najviše pada na pleća djedu koji je mislio da će odmarati u mirovini. Naivac! No, ono što i kako se igraju s jajima ovih živopisnih ptičica, najmanjih kokoši, koje ovdje žive u maksimalnom komforu, stvarno je za posebnu priču, koju ćemo za sada ipak tek ugurati kao šećer na kraju ove priče o Gorskom kotaru.
Tjestenina, klasična, kao i ona bezglutenska, sama jaja i ono što me totalno dojmilo, ukiseljena jaja sa salatom, definitivno imaju mjesta na svakom stolu širom svijeta! A počelo je tako što je djed zbog srčanih problema počeo nabavljati upravo prepeličja jaja, pa kad su shvatili da ima mjesta za prepelice u garaži – i sami krenuli u uzgoj. Dakle, u prvom planu je zdravlje, kako nam pričaju, od prepeličjih jaja se ne može dobiti salmonela, pet puta je nutritivno vrjednije od kokošjeg, nakon 42 dana nesu prva jaja, pilići se legu nakon 18. I sve bi to bilo sjajno da prepelice ne jedu apsolutno uvijek, govori nam djed kroz smijeh…
Jaja su prije prodavali na sajmovima širom županije, a danas samo dostavom te subotom u Ravnoj Gori na zelenoj tržnici. Natjerali su me da pojedem sirovo jaje jer je tako najzdravije, pa sam i zapjevao „Kad bi ove ruke male…“, ali uz pohana i kuhana jaja koja smo probali, izdvajam senzacionalna ukiseljena prepeličja jaja u salati.
Ljudi, ovo još niste probali, jedino je RougeMarin doma imao nešto slično u zadnje vrijeme, ali s kokošjim jajima. Fenomenalan prilog, dok si ne skuhamo tjesteninu, ovo je prvak Ravne Gore i okolice!
OPG Jurković, Ravna Gora
Radinovo naselje 17
Kontakt: Siniša Jurković 098/186-1160 / Nika Troha 095/817-6441
https://obiteljsko-poljoprivredno-gospodarstvo-jurkovic4.webnode.hr/proizvodi/
https://www.facebook.com/opgjurkovicivan
Pozdravljamo se s Jurkovićima (nisu u rodu Mirjani s početka teksta) i vraćamo u grad. Gorani su prekrasni, gostoljubivi, hrabri ljudi koji su ostali na djedovini i na daju da išta ugrozi prirodu s kojom i od koje žive. Dajte im priliku i ne žurite u Rijeku i Istru, nego se probudite u šumi. Bit će vam stvarno, stvarno lijepo…
