Uživanje u šetnjama po šumama i gorama širom Lijepe naše nikad nije bilo jednostavnije i bliže. A kako volimo i pojesti i popiti, uputili smo se na tri dana u Gorski kotar!
U zapadnom dijelu Hrvatske, između Like i Slovenije na nadmorskoj visini od oko 700 metara, još od sredine IV. stoljeća postojao je rimski obrambeni zid (limes) koji su Rimljani izgradili od Rijeke do Prezida kako bi se zaštitili od provale ilirskog plemena Japoda. Kao klinac, kad bi se tamo išli na izlete u Primorje ili Istru, put je trajao satima, a obavezno bi se odmaralo u Skradu uz sok i štrudle.
U jednom je trenutku napravljena autocesta, dio istočno od nje još kako tako i opstao, ali se onaj prema Sloveniji nekako povukao u sebe, kao da je potpuno nepravedno odsječen. Čabar sam posjetio jednom u životu, s faksom, i moram priznati da me bilo sramota što toliko malo znam o ovom kraju, pa sam se stvarno veselio osvajanju jedne skoro pa nove destinacije.
Gorski kotar površinom obuhvaća dva Zagreba, od čega na šume otpada više od 80%, što ovaj komadić našeg Planeta čini još ljepšim i zanimljivijim, i zato je ovo Gorskokotarenje tek prvi od dva dijela sage. A nekako slutim da će ih biti još, jer smo tek okrznuli ovu zelenu, nepartvorenu ljepotu… Pa, krenimo na put!
Planinarski dom Zeleni Vir, Skrad
Kako i Kasandra i ja, a bogami i Dživo zajedno imamo najmanje desetak kila viška (zajedno), odlučili smo preskočiti doručak i doći nabrijani na provjereno bogatu i jaku trpezu najhladnijeg nastanjenog područja Hrvatske. Od onog starog, duboko urezanog centra Skrada do naše prve destinacije se nekih desetak minuta spuštate vrlo uskom i opasnom cesticom kroz gustu šumu, ali kad jednom dođete do kraja, zaboravit ćete svaki zavoj. Suncem okupani slapići, potok Curak koji se pretvara u rijeku Iševnicu, beskrajno zelenilo i hrpe planinarskih staza, čarobno.
Suvlasnik Branimir Arbanas, inače također profesor Geografije, vodi nas na slikanje do najvećeg slapa u okolici a do samog kanjona kojeg svi znaju pod imenom Vražji prolaz, ipak nismo stigli jer je trebalo probati goranske specijalitete. Kao i u svakom domu, porcije su i ovdje obilate, pa se bacamo na grah sa špekom, kobasicom i repom.
Nisam našao tako dobar grah na Medvednici, a nije da se nisam nahodao, svaka čast! Lovački gulaš s domaćim njokima je već teže išao, ali moralo se naći mjesta i za prvu od svih štrudli kojima vas ovdje dočekuju kao s maslinovim uljem u Dalmaciji. Bogato, slatko, voćno, sjajno. Pije se rakijica i pivica, a za doma obavezno kupite matični sok od aronije.
No, ono po čemu ću ipak najviše pamtiti Zeleni Vir je ipak prvi susret s goranskim nadjevom, tradicionalnim uskršnjim jelom koje se ovdje radi kad ima zainteresiranih. I izvrsno je, što ćete uskoro pročitati na portalu Vilicom kroz Hrvatsku kad Kasandra napravi svoj!
Prekrasna priroda, zelenilo, voda, mir i tišina, radno vrijeme doma od 10-18 (sunce rano zađe, toplo se obucite), vikendima i dulje, možete i prespavati i sve to na sat i pol od Zagreba. Pet friendly, Dživo bez krpelja, divan bijeg u slobodu.
Planinarski dom Zeleni Vir, Skrad
Kontakt: Branimir Arbanas, 098/991-7149
Planinarski centar Petehovac – Delnice
Cesta je odmah bila lakše prohodna i manje zavojita kad smo se brutalno najeli, pa umjesto da planirano hodamo i trošimo kalorije, pijuckamo kavu u Delnicama i dogovaramo razgled sljedeće postaje na putu, dobrog starog Petehovca. Neki je susjed nekad bio lovac i stalno sam slušao bajke o njemu, pogledu na Delnice i jelima od divljači, i sad je to konačno došlo na vidjelo.
Ali pojavio se jedan problem u vidu toliko zgodnog vlasnikovog sina Brune da sam bio malkice ljubomoran, ali kad je čovjek već bio Mister Hrvatske…
Uglavnom, napričali smo se stvarno puno, razgledali čitav kompleks skijališta, jacuzzija s pogledom na grad u daljini, prošetali do Jagodine stijene i divili se bogatstvu šume. Ipak, Petehovac je i dalje najpoznatiji po svojim obilatim porcijama jela od divljači i šumskih plodova, pa je trebalo i zasjesti.
Dakle, istina je. Fakat je sve veliko, gledali smo za stol do nas, i njima je tako dolazilo. Veći je problem bio u tome što je stvarno bilo sjajno. Juha od gljiva gusta, moćna, svjetlosnu godinu daleko od onih užasa iz vrećica s malo vrhnja kojima nas godinama lažu…
Da smo samo to probali, bilo bi dovoljno, ali onda smo probali i srneći file u umaku sličnom juhi (mašala), gulaš od medvjeda i moj osobni favorit – jelenju pljeskavicu. Sočna, meka, ne premasna niti presitno mljevena, a ono što diže ljestvicu (meni, Kasandri se to ne sviđa) je luk koji se osjeti kako lagano hrska u svakom zalogaju. Obožavanje, uz bok onoj janjećoj u Baltazaru!
Vlasnici su dom uzeli u najam pred 13 godina i došli živjeti ovdje iz Zagreba te daju svaki atom sebe kako bi gosti bili zadovoljni. Tata Srećko je u kuhinji, sin je zadužen za PR i financije, mjesto je starinsko, s tepisima, lovačkim trofejima i zelenim otocima među stolovima. Terasa je dobra dok ne zapuše, a dojam je kompletirala gigantska štrudla sa šumskim plodovima, toliko velika da smo je jeli sve dane i još imali za doručak nakon puta. Brutala.
Od pića preporučujemo likere i rakije Arbanas, goranski pelin, smještaj u jedan od 72 kreveta i držimo ljudima fige da osposobe nekoć najveće skijalište u Hrvatskoj. Trebali smo hodati do Delnica i nazad kako bismo otopili desetinu svega što smo pojeli, ali nova destinacija je već čekala…
Planinarski centar Petehovac – Delnice
Polane 1a,
Kontakt: Srećko Orešković 091/1800-020,
OPG Pintar Čabar
Od centralnog naselja Gorskog kotara do Čabra imate dvije ceste, jednu s jako puno zavoja i jednu zavojitu. S prosječnim automobilom, udaljenost je oko sat vremena po Google Mapsima. Odabrali smo manje zavojitu jer je Dživo bio umoran od jurnjave po šumama, i otkrili Kupsku Magistralu, cestu od Broda na Kupi do Čabra, uređenu, kvalitetnu i s divnim pogledom na ovu prekrasnu rijeku.
Dobro, osim bodljikave žice sa slovenske strane i ponekog sužavanja u pitoresknim mjestašcima, a prije Plešca ćete čak imati i aveniju fenjera!
Pronalazimo čabransku cestu sira, doduše, samo s jednom siranom, a tamo na vratima – najljepši prizor dana! Domaćica i vlasnica OPG-a Anita Pintar u starinskoj narodnoj nošnji! Pa je došla kćerka, pa unučići, pa je Dživo pobjegao skoro u Sloveniju, pa smo konačno i kušali sir s kojim se ponose…
Sestra od vlasnice ima desetak krava simentalki u mjestu Tršće, kod Parga samo skrenete lijevo, pa prođete prelijepi Makov Hrib, i od tamo stiže najsvježije mlijeko. Krava je sve manje u ovom kraju jer je prehladno za uzgoj dovoljno stočne hrane, pa su ovakvi OPG-ovi prava rijetkost i bogatstvo.
Kušamo domaću viljamovku (na žalost, nije na prodaju), sirupe koji jesu na prodaju, prvi put pijem stolisnik, a ima i bazge, mente, matičnjaka i koprive, kao i sušenih jabuka. No, vratimo se siru. Najzanimljiviji je onaj s medvjeđim lukom, tu je i klasičan polutvrdi (Činkel, po obiteljskom nadimku), a ljubav se rodila kad je par dana kasnije Kasandra ispohala škripavac OPG-a Pintar.
Zalogaj o kojem ćete sanjati: Sir škripavac u panko mrvicama
Dakle, škripavac mog života, stvarno nešto perfektno. Uvijek se za pohanje sira uzme nešto ofrlje, bofl, a ovo je toliko divno topivo da sam pojeo i svoj i njen dio, eto…
Iako se proizvodima od mlijeka bave gotovo cijeli život, Pintari u svojoj drvenoj kućici ispred obiteljske kuće (sirana je u podrumu) prodaju sireve, jogurte i ostalo od 2006. godine, a trenutno čekaju kraj Corone kako bi opet mogli prodavati po sajmovima, a ne samo od vrata do vrata. Svakako treba spomenuti brojna priznanja i nagrade na festivalima kao što su Dobrote slovenskih kmetij u Ptuju.
Čabar se sveo na svega četristotinjak duša, do Delnica ima sat vremena, do Rijeke još i više, preko grane do Kočevja i Cerknice nešto manje od sat vremena. Vrijeme je stalo osamdesetih i dugo nisam vidio i doživio takav mir. A ni takav škripavac. Obavezno posjetite ovo mistično mjesto, pogledajte Dvorac Zrinjskih, izvor Čabranke, galeriju Vilima Svečnjaka ili odite na paintball i rafting u blizini, samo dođite! Isprike što je Dživo pojeo djeci loptu, nije namjerno.
OPG Pintar Čabar
Narodnog oslobođenja 32, Čabar,
Kontakt: Anita Pintar 098/928-0481
Gorski Lazi, Tršće
Konačno, vozeći se preko Parga koji sad konačno više nije imaginaran, nakon petnaestak minuta od Čabra dolazimo i do Tršća, mjestašca na čijem se rubu nalazi i dom obitelji Leš, koja se uz posao u školi u slobodno vrijeme bavi i turizmom. E sad, to djeluje dosta bezazleno kada vidite ovako napisano, ali kad vam Alen pokaže sve što je napravio i radi, sjednete i zamislite se nad svojim životom, ispijanjima, kava i sjedenju u birtiji ili pred televizorom.
Naime, kuća za odmor je bila poluraspadnuta ruina koju je Alen pretvorio u gorsku kućicu s kaminom i ležajima za maksimalno šestero ljudi, prostranom kuhinjom i svim luksuzom koji vam treba kad pobjegnete iz grada, a ipak morate odgovoriti na mail. Alen je i dobri duh mjesta koji brine o šumi, prirodi, gostima, turizmu kao takvom, a najponosniji je na mini adrenalinski park, zelenu kuću i kućicu na drvetu koje je, pretpostavljate, izgradio – sam.
Geograf u meni je zasuzio kad sam vidio s koliko pažnje i detalja Alen radi karte i mape svog kraja i koliko je dao sebe u to da Tršće, Čabar i Gorski kotar popularizira u svijetu. Dubok naklon, do poda!
Stotinjak metara od kuće u kojoj smo spavali kao bebice (koji gušt je opet kuriti vatru prije spavanja, ufff…) počinje šuma, u koju sam zorom odveo Dživu. Taman kad smo slikali i adrenalinski park i nadrealno lijepu kolibicu, htio sam primijetiti kako nisam sreo ni vepra, ni medu, a bogami ni vuka, kad smo gotovo nagazili na srndaća usred livade.
Zapovjedih Dživi “Kill Dživo, kill”, ali mi se naš mješanac samo sakrio iza noge. Srećom, otrčali smo svaki na svoju stranu…
Beskrajne mogućnosti šetnje, planinarenja, lova, ribolova, jahanja, bicikliranja, raftinga, izleta u Sloveniju u špilje, pa u školu prirode, posjet OPG-ovima sa sirevima i medom, stare pilane, pastrve iz Čabranke… ovaj čovjek zna sve u ovom kraju, i uvijek je tu da vam pomogne. Jedino što smo glatko odbili je bio odlazak na bear watching, odnosno gledanje medvjeda u šumu, što isto postoji u blizini Tršća!
Ako ne bih išao u kavez među morske pse, e onda ne bih ni ovo, koliko god bilo sigurno! A onda smo shvatili da nismo otišli ni do Prezida, niti stali u Gerovu. Morat ćemo ovo ponoviti…
Kuća za odmor Gorski Lazi, Tršće
Lazi 15
Alen Leš, 095/577-4455
Uskoro nastavak, foto Vilicom kroz Hrvatsku
